KOMERSTEINER, Ivan

KOMERSTEINER, Ivan (Khomerstainer, Khumersteiner, Komerstain, Komersteinner, Komerštajner; Ioannes, Johannes), kipar (? — Zagreb, 1694. ili 1695). Nije poznato odakle je došao u Ljubljanu, gdje se 1673. oženio i 1682. zatražio pravo građanstva. Od njegovih tamošnjih radova spominje se jedino popravak dviju kamenih fontana iz XVI. st. Dobivao narudžbe iz Zagreba od isusovaca (1676. za kameni kip sv. Franje Ksaverskoga, 1680. za oltare sv. Ignacija i sv. Franje Borgie u crkvi sv. Katarine) i predstavnika zagrebačke katedrale. God. 1687. preselio se u Zagreb, gdje je do kraja života vodio kiparsku radionicu. Posljednji put spominje se 1694. u popisu poreza građana Kaptola, a sljedeće godine porez plaća njegova udovica. Osim kipova i reljefa u drvu i kamenu, vjerojatno je izrađivao i oltarnu arhitekturu, jer se u nekim ugovorima navodi kao stolar (arcularius), no sam se potpisivao kao kipar (Bildhauer). Najistaknutiji je ranobarokni kipar u kontinentalnoj Hrvatskoj. U Zagreb uz ornamentiku akantova lista kao navještaj baroka donosi i osjećaj za tjelesnost i kontrapost figura. Uzore za novo vrjednovanje tjelesnosti i klasičnu ljepotu našao je u Italiji i vješto ih povezao s rezbarskom tradicijom alpskoga područja. U dekorativno okružje virtuozno rezbarene ornamentike postavlja individualne likove u naglašenu kontrapostu, pravilnih crta lica, s jakim čeljustima i izražajnim očima. Od njegovih djela za crkvu sv. Katarine sačuvan je oltar sv. Franje Borgie, uzak i visok, prilagođen dimenzijama kapele, s kipovima đakona, redovnica i anđela. Barokno obilježje daju mu atlanti podnožja, tordirani stupovi i ornamentika akanta. Vjerojatno je 1684. bio autor kipova glavnoga oltara te crkve, koji je po narudžbi N. Erdődyja izradio stolar M. Erlman. Nakon Erlmanove smrti 1687. preuzeo je dovršetak Marijina oltara za zagrebačku katedralu, za koju je s I. J. Babićem sljedeće godine ugovorio izradbu oltarâ sv. Ladislava i sv. Emerika, a 1693. Erdődyjeva nadgrobnoga spomenika (apsida južne lađe). Njegova tri dokumentirana oltara (drvo, polikromirano i pozlaćeno) uklonjena su iz katedrale i očuvana fragmentarno. Od oltara sv. Marije sačuvani su kipovi Bogorodice s djetetom, arkanđela Gabrijela i sv. Josipa (MUO) te grb donatora, kanonika i prepošta Mihaela Bocaka (HPM), a od oltara sv. Ladislava kipovi sv. Ladislava, sv. Emerika, sv. Ivana Evanđelista, sv. Ivana Krstitelja, četverice evanđelista s predele, sv. Joakima, dijelovi ornamentike akanta s likovima anđela i grb donatora Babića (MUO). Oltar sv. Emerika s izvrsnim kipovima sv. Ladislava, sv. Emerika i sv. Jurja prenesen je u kapelu sv. Fabijana i Sebastijana u Vurotu kraj Siska. Uz te, u popisu oltara zagrebačke katedrale iz 1720. navodi se još 10 oltara koji se mogu pripisati Komersteineru, a od njih su sačuvani fragmenti oltara sv. Marije Magdalene i sv. Roka u kapeli sv. Petra u Gotalovcu, sv. Jeronima u crkvi sv. Marka u Jakuševcu te više pojedinačnih kipova (sv. Kvirina i sv. Augustina, HPM). Radio je i za crkve u široj okolici Zagreba, pa mu se pripisuju dva kipa s glavnoga oltara samoborske župne crkve sv. Anastazije (MUO), prerađeni oltarić u kapeli sv. Antuna u selu Klake pod Okićem, a kipovima u Mišincima kraj Žakanja i iz zbirke M. Rošića ne zna se izvorno odredište. Klesao je mramornu nadgrobnu ploču biskupa M. Borkovića 1692 (nije sačuvana). Stilski i tipološki u njegov kameni opus uklapaju se spomen-ploča biskupa A. Mikulića od crnoga i crvenoga mramora, s gustim spletom akantovih vitica oko biskupova grba (nekad na zgradi kaptolske knjižnice), te Marija između dva anđela nad portalom cinktora župne crkve sv. Marije Okićke s grbom obitelji Erdődy i godinom 1692. — Uz nasljednika Mihaela, imao je sina Ivana Krstitelja, slikara, kojega djela nisu poznata. U spisu iz 1694. navodi se da je slikarstvo učio u Grazu te da po majci posjeduje dobra u Štajerskoj; 1700. postao je građaninom Zagreba, 1711. spominje se kao vlasnik kuće u Opatičkoj ul., a 1717. potpisao se kao pictor.