ILOČKI, Nikola

traži dalje ...

ILOČKI, Nikola (Fristacki/Hlohovečki; de Golgoch, de Illoch, de Palota, de Wylak; Galgóci, Palotai, Újlaky; von Freistadt; Miklós, Nicolaus), slavonski ban i bosanski kralj (Palota ?, 1410-ih — Ilok, između 16. IV. i 23. XI. 1477). God. 1436. spominje se u svezi s napadajem njegovih ljudi na podložnike opata Mihaela od Bakonybéla u Županiji Veszprém, zbog čega se opat žalio na skupštini plemstva te županije. Nakon smrti hrvatsko-ugarskoga kralja Alberta II (1439) staje najprije na stranu njegove supruge, kraljice Elizabete i sudjeluje pri krunidbi sina im Ladislava V. Postuma, a ona ga imenuje kapetanom Stolnoga Biograda. Ubrzo se priklonio kralju Vladislavu I. Jageloviću i na njegovoj se strani borio u građanskom ratu. Mačvanski ban bio je 1438–58, a transilvanski vojvoda 1441–58. Nakon pogibije kralja Vladislava I. u bitki kraj Varne 1444, postaje redovitim članom Državnoga ugarskoga vijeća i kapetanom krajeva između Dunava i Tise, a nakon ubojstva Ulrika II. Celjskoga 1456. imenovan je s Janom Vitovcem od Grebengrada slavonskim banom (1457–63). Podupirao je protivnike novoga hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina pristajući uz rimsko-njemačkoga cara Fridrika III (IV), u kojega je boravio 1459. u Bečkom Novom Mjestu. Ondje je sa svojim istomišljenicima 17. II. 1459. izdao pismo kojim su Fridrika priznali ugarskim kraljem. Za tamošnjega boravka postao je krsnim kumom carevu sinu Maksimilijanu. Zbog takva mu je držanja kralj Matija oduzeo sve časti, a vratio mu ih je nakon što se s njim pomirio te ga imenovao bosanskim kraljem (1471–77) i upraviteljem Vranskoga priorata. Kao bosanski kralj imao je vlast (više simboličnu) samo u sjeveroistočnom dijelu Bosne, od Save do Zvornika, na području Srebreničke banovine. Pokušaji da Turcima preotme ostali dio Bosne završili su neuspješno. U Orahovici je 1471. dao sastaviti oporuku kako bi sinu Lovri osigurao nasljeđivanje svih svojih dobara. Ženio se dvaput; prva mu je žena bila Margareta, kći Stjepana Rozgonya. Njima je papa Nikola V. dopustio 24. IV. 1450. da se služe prijenosnim oltarom, a 5. VI. 1455. dodijelio im je puni oprost za smrtni čas. Druga mu je žena bila Doroteja, sestrična Nikole Széchyja, kojoj je ostavio polovicu svoje zlatnine i nakita. Oporučno je ostavio sredstva za izgradnju samostana u Galgócu (danas Hlohovec) i ubožnice u Iloku. Sjedište njegovih mnogobrojnih posjeda bilo je u Iloku, gdje je 1468. dao povećati i dograditi u gotičkom slogu franjevačku crkvu Marijina uznesenja. Kako su na tamošnji grob Ivana Kapistrana počeli dolaziti mnogi hodočasnici, Nikola je od 1460. nastojao oko njegova proglašenja svetim, ali to nije dočekao. Njegovim zauzimanjem povećana je i učvršćena tvrđa u Iloku (1439–45) sa sedam okruglih i šest četverokutnih kula, a kada je 1471. postao bosanskim kraljem, djelovala je u Iloku i kovnica novca. Nikola pripada najmoćnijim ugarskim i slavonskim velikašima XV. st. Kroz gotovo 40 godina bio je jedna od ključnih osoba na koje se kralj morao oslanjati, nezaobilazan u svim prijestolnim borbama; od njegove je naklonosti nerijetko ovisio ishod događaja. Na nadgrobnoj ploči u iločkoj franjevačkoj crkvi prikazan je u viteškoj odori, a sa svake su mu strane po dva grba, među kojima i grb knezova Iločkih.

LIT.: I. Nagy: Magyarország családai czímerekkel, 11. Pest 1865, 389–394. — L. Thallóczy: Az Újlakyak síremlékei. Archeológiai értesítő (Budapest), 3(1888) str. 1–8. — M. Wertner: Nikolaus von Ilok (Ujlak) »König« von Bosnien und seine Familie. Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskoga arkiva, 8(1906) str. 250–273. — J. Bösendorfer: Crtice iz slavonske povijesti. Osijek 1910. — L. Thallóczy: Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter. München—Leipzig 1914. — Gj. Szabó: Spomenici prošlosti u Srijemu: Ilok. Savremenik, 12(1917) str. 19–21, 29. — Isti: Sredovječni gradovi u Hrvatskoj i Slavoniji. Zagreb 1920, 147, 150. — I. Rengjeo: Novci Nikole Iločkog. Prilog hrvatskoj numizmatici. Napredak (kalendar), 19(1930) str. 98–111. — V. Ćorović: Historija Bosne, 1. Beograd 1940. — M. Perojević: Stjepan Tvrtko II. Tvrtković po drugi put kralj. U: Poviest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine. Sarajevo 1942. — Isti: Stjepan Tomaš Ostojić. Ibid. — I. Rengjeo: Novci bosanskih vladara. Ibid. — E. Reiszig: Az Újlaki-család. Turul (Budapest), 57(1943) str. 1–13, 56–65. — S. M. Ćirković: Vlastela i kraljevi u Bosni posle 1463. godine. Istoriski glasnik (Beograd), 1954, 3, str. 127, 130. — Isti: Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd 1964. — I. Mažuran: Čudesa Ivana Kapistrana. Osijek 1972, 23–25, 37, 62, 76. — A. Kubinyi: A kaposújvári uradalom és a Somogy megyei familiárisok szerepe Újlaki Miklós birtokpolitikájában. Levéltári évkönyv (Kaposvár), 4(1973) str. 3–44. — Isti: Pitanje bosanskog kraljevstva Nikole Iločkog. Županjski zbornik, 4(1973) str. 48–57. — F. Šišić: Pregled povijesti hrvatskoga naroda. Zagreb 19754, 232, 237, 240. — A. Horvat: Dva epitafa u Iloku. Zbornik za likovne umetnosti (Novi Sad), 15(1979), 307–315. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 3. Zagreb 1982, str. 203–204, 206, 212–213, 216, 219–220, 226–227, 230, 232, 243–248, 250, 256, 260, 270–271, 275–276, 280, 291, 314, 322, 325–327, 333, 344, 346; 4. str. 7–10, 16–18, 30–34, 36–38, 40, 66, 72–73, 81, 106, 108–110, 115–117, 130. — N. Klaić: Medvedgrad i njegovi gospodari. Zagreb 1987. — J. Thuróczy: Chronica Hungarorum. II. Commentarii, 2. Budapest 1988. — F. Döry, G. Bónis, G. Érszegi i S. Teke: Decreta regni Hungariae, 1458–1490. Budapest 1989. — L. Korčmaroš: Nepoznat dinar Nikole Iločkog. Numizmatičke vijesti, 31(1989) 42, str. 47–50. — L. Szőrényi: Opis Srijema. Vinkovci 1989. — Istorija srpskog naroda, II. Beograd 1994², 254, 381. — R. Horvat: Slavonija I i II. Vinkovci 1994, 160–161, 224–229. — Gj. Szabo: Sredovječni gradovi u Slavoniji. Vinkovci 1994, 147, 149–152. — S. Andrić: Oporuka Nikole Iločkog iz 1471. godine. Godišnjak Ogranka Matice hrvatske Vinkovci, 14(1996) str. 45–54. — P. Engel: Magyarország világi archontológiája 1301–1457, 1–2. Budapest 1996. — S. Andrić: Čudesa svetoga Ivana Kapistrana. Slavonski Brod—Osijek 1999. — Isti: Potonuli svijet. Rasprave o slavonskom i srijemskom srednjovjekovlju. Slavonski Brod 2001. — P. Ćošković: Susret sa zagubljenom poviješću. Područje Bosanske Gradiške u razvijenom srednjem vijeku. Zagreb 2001.
 
Ivica Šute (2005)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

ILOČKI, Nikola . Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/99>.