BACH, Vjekoslav
traži dalje ...BACH, Vjekoslav, publicist i političar (Rujevac, 1845 — klanac Ljupča kraj Plaškog, 11. X 1871). Sin krajiškog časnika. Osnovnu školu pohađao je u Jasenovcu i Ogulinu, a gimnaziju u Senju, iz koje je u sedmom razredu (škol. god. 1862–1863) bio isključen poslije sukoba s profesorom A. Schwartzom zbog političkih razloga. Kao odličnom učeniku dopušteno mu je da privatno položi sedmi te redovno završi osmi razred i maturira (1864) u istoj gimnaziji. Studij prava završio je na Kr. pravoslovnoj akademiji u Zagrebu. U to vrijeme bavio se i novinarstvom i stenografiranjem u Hrvatskom saboru. Poslije završenog studija, želeći ostati nezavisan, nije se natjecao za državnu službu. Rano je prihvatio i slijedio pravaške nazore, a uzor mu je bio Eugen Kvaternik. God. 1868. počinje surađivati u pravaškom tisku. Bio je suradnik lista Hervat (1868–1869) što ga je izdavao i uređivao I. Matok. Kad su se A. Starčević i E. Kvaternik razišli s Matokom i pokrenuli vlastiti list Hervatska (1869–1870), bio mu je Bach urednik. Kvaternik i Starčević nastavili su u tom listu objavljivati neke priloge započete u listu Hervat (Starčević Pisma Magjarolacah i dr.). Zbog Starčevićeva članka Ukinutje granice (1869, br. 2) osuđen je Bach kao urednik »radi bunjenja« na četrnaest dana zatvora. List prestaje izlaziti u siječnju 1870. zbog tiskovne parnice pokrenute radi tog članka (M. Gross). U jesen iste godine izdali su Kvaternik i Bach poziv na pretplatu za tjednik Hervatska (brošura bez korica: Gospodine. U Zagrebu, dana 25. studenoga, 1870). Prvi broj izašao je 1. I 1871. Kvaternik je bio vlasnik i izdavač, a Bach odgovorni urednik (uredio je do 1. X te godine 40 brojeva; posljednji 41, uredio je F. Matasić). Bach je u listu objavio seriju svojih satiričko-političkih članaka Austrianske diple i Madjarske gusle (br. 1–13). Pridruživši se Kvaterniku krenuo je s njim, A. Rakijašem i drugima na Kordun i sudjelovao u rakovičkoj buni. U Kvaternikovoj privremenoj vladi (osnovanoj 7. X 1871) bio je ministar financija. Nekoliko dana ranije, za potrebe ustanka, uzeo je novac od svog rođaka, poštara u Munjavi. Na povratku iz Plaškog u Rakovicu članovi revolucionarne vlade upali su u zasjedu, koju im je postavio Miloš Kosanović. Zajedno s Kvaternikom i Rakijašem poginuo je i Bach. Pokopani su u zajedničkom grobu u Rakovici, uz cestu za Plaški. Prilikom pedesete obljetnice njihove smrti (1921) prenesene su im kosti u Zagrebačku prvostolnu crkvu. Zagrebački studenti, pravaši, objavili su Bachovu biografiju i fotografiju u svom almanahu Hrvatska (1881), a omladinska grupa Hrvatsko starčevićansko slobodoumno đaštvo, koju su predvodili Tin Ujević, Krešimir Kovačić i dr. (na koje je utjecao A. G. Matoš) izdala je časopis Grabancijaš (1/1910, samo jedan broj), čiji se naslov odnosi na Bacha. A. G. Matoš objavio je u počast Kvaternika i Bacha pjesmu Epitaf bez trofeja (Stekliš, 1/1910, br. 2/3).
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.
BACH, Vjekoslav. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/992>.