Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KONJHODŽIĆ, Fahro, glumac (Sarajevo, 13. I. 1931 — Zagreb, 27. V. 1984). U Sarajevu završio Srednju pozorišnu školu 1953, diplomirao 1960. na zagrebačkoj ADU. Učio pantomimu u M. Marceaua. Angažiran 1953–56. u Narodnom pozorištu »Toša Jovanović« u Zrenjaninu, 1957–60. u HNK u Zagrebu, gdje je glumio u režijama B. Gavelle (Šundibundi, Diogeneš ili Sluga dveh zgublenih bratov T. Brezovačkoga) i B. Stupice (Slikar, Posjet stare dame F. Dürrenmatta). God. 1959. dobio Sterijinu nagradu u okviru Tribine mladih za epizodnu ulogu Grubiše u predstavi Dundo Maroje M. Držića (režija M. Škiljan) Dramskoga kazališta »Gavella«, u kojem je 1961–84. bio stalno zaposlen. Ondje je ostvario prvu veliku ulogu, Gologa iz Divote prašine V. Kaleba (1961, režija Dražen Grünwald i Škiljan). Zapažen je i u ulogama Horrira u Školi za lude M. de Ghelderodea (1966, režija J. Juvančić), Heinricha von Kalba u Hölderlinu P. Weissa (1973) i Kapetana u Pričama iz Bečke šume Ö. von Horvátha (1975) u režiji K. Spaića, u epizodnoj ulozi Luigija Rogana u Pelinovu Ž. Komanina (1979, režija D. Radojević), za koju je dobio nagradu Gavellinih večeri, te u antologijskoj izvedbi Davida Štrpca, glavnoj ulozi u Jazavcu pred sudom P. Kočića (1966, režija V. Kljaković). Izašavši u izvankazališne prostore, u škole i domove kulture, odigrao ju je nekoliko stotina puta te je ona postala njegovim zaštitnim znakom. U njoj je koncentrirao najbolja obilježja svoje umjetnosti: smisao za realistično, histrionsku inteligenciju, humor i tjelesnu ekspresivnost (Z. Mrkonjić). Vrhunce pantomimske ekspresije dosegnuo je u epizodnim pantomimskim ulogama Kocka u Gloriji (1970) i Lopova u Zagrljaju (1974) R. Marinkovića u režiji B. Violića. Nastupao 1959–79. na Dubrovačkim ljetnim igrama (Miho u Allons enfants! I. Vojnovića, 1965, režija Spaić; Staniša u Držićevu Grižuli, 1967, režija Juvančić), a osobito se istaknuo 1964. u ulozi Grubiše u Spaićevoj režiji Dunda Maroja, koja se uz njegova Davida Štrpca ubraja među najveće trenutke komike u hrvatskom kazalištu. Zapažen je u filmovima Stojan Mutikaša (1954) F. Hanžekovića, Događaj (1969) i Seljačka buna 1573. (1975) V. Mimice, Lisice (1969) i Izbavitelj (1976) K. Papića, Okupacija u 26 slika (1978) L. Zafranovića, Maratonci trče počasni krug (1982) S. Šijana, a u filmu Susret sa značajnim ljudima P. Brooka (1979) ostvario je svoju najveću i najuspjeliju filmsku ulogu. Predavao je pantomimu na ADU, a kao pantomimičar nastupao je i u mnogobrojnim TV emisijama. Po njem je nazvana nagrada za mlade glumce koja se 1980-ih dodjeljivala u sklopu Gavellinih večeri. Umjetnik scenske minijature, iz epizodnih uloga uspijevao je gotovo redovito stvoriti majstorsku kreaciju (D. Foretić).

LIT.: (Nekrolozi): D. Foretić, Vjesnik, 45(1984) 28. V, str. 4. — Z. Mrkonjić, Prolog, 16(1984) 59/60, str. 3–5. — D. Zadravec, Oslobođenje, 41(1984) 29. V, str. 9. — M. Muhoberac: Ljudi izvan reflektorskoga središta Igara. Kolo, 9(1999) 2, str. 279 –282.
 
Ozana Iveković i Redakcija (2009)