Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KOPAJTIĆ, Sigismund (Copaitich, Kopaitich; Sigismondo, Žiga), gospodarstvenik (Bakar, 6. IV. 1853 — Rim, 25. IV. 1925). Nautičku školu završio 1873. u Rijeci. Od 1874. bio kapetan bakarskih barkova »Celestina« i »Trojednica«, suvlasnik barkova »Olinka«, »Sveti Križ« i »Regolo« te se bavio trgovinom i brodarskim poduzetništvom. Uvidjevši značenje brodova na parni pogon, s M. Švrljugom osnovao 1884. jedno od prvih riječkih parobrodarskih društava, »M. Švrljuga & Co.«, koje je njegovim zauzimanjem 1891. preraslo u Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo (tzv. Ungaro-Croata) za obalnu plovidbu; bio je član njegova upravnoga odbora, glavni voditelj poslova te od 1899. predsjednik. Jedan je od utemeljitelja Društva za dokiranje parobroda, osnovanoga u Rijeci 1892. radi unapređenja brodogradnje. God. 1893. ondje osnovao društvo »S. Kopaitich & Co.«, a 1899. priključio ga Ugarsko-hrvatskomu d. d. za slobodnu plovidbu (tzv. Ungaro-Croata Libera), kojemu je također bio predsjednik. Bio je savjetnik za pomorstvo pri ugarskom Ministarstvu prometa, prisjednik Pomorske oblasti u Rijeci (Governo marittimo ungherese in Fiume), član trgovačkih komora u Rijeci i Zagrebu te predsjednik Banke i štedionice za Primorje (tzv. Litoralka) i Banca Fiumana. Nakon I. svjetskoga rata poveo je akciju za udruživanje sviju društava obalne plovidbe te 1922. postao predsjednikom novoosnovane Jadranske plovidbe d. d. Bio je jedan od najuspjelijih riječkih poduzetnika. Prema R. F. Barbaliću, za razvoj hrvatskoga parobrodarstva duge plovidbe presudna je bila njegova povezanost s industrijsko-trgovačkim kapitalom, napose u Karlovcu i Zagrebu te s onim hrvatski orijentiranim u Rijeci i Hrvatskom primorju, u čem je stanovitu ulogu imala i njegova bliskost s pravaškim krugovima te utjecaj u Budimpešti, s pomoću kojega je ograničio prodiranje mađarskoga kapitala u riječka parobrodarska društva. Franjo Josip I. podijelio mu je 1910. ugarsko-hrvatsko plemstvo, grb i pridjevak »de Bakar«.

LIT.: Annuario marittimo (Trieste), 1874–1903. — (Nekrolozi): Bankarstvo, 2(1925) 6, str. 275–278; Jugoslavenski pomorac, 5(1925) 9, str. 1–2; Sušački novi list, 2(1925) 26. IV, str. 2; Zagreber Tagblatt, 40(1925) 5. V, str. 3. — R. F. Barbalić: Brodarstvo Rijeke kroz vjekove. Rijeka. Zbornik. Zagreb 1953, 102–109. — Isti: Stvaranje modernog parobrodarstva. Riječki list, 7(1953) 10. IV, str. 4. — Isti: Prodiranje hrvatskog industrijskog kapitala u parobrodarstvo koncem XIX. stoljeća. Jadranski zbornik, 1(1956) str. 149–153. — B. Kojić: Propast brodarstva na jedra na istočnom Jadranu. Anali Jadranskog instituta JAZU, 4(1968) str. 107. — R. F. Barbalić i I. Marendić: Onput, kad smo partili. Zapisi o posljednjim kvarnerskim jedrenjacima. Rijeka 2004, 104, 127, 133.
 
Ivan Majnarić (2009)