KOPIĆ, Petar

KOPIĆ, Petar (Coppo, Coppus, Kop; Pietro, Petrus), kartograf i geograf (Venecija, 1469. ili 1470 — Izola, 1555. ili 1556). Tri se godine školovao u Veneciji u humanista Marcantonija Sabellica, nekoliko godina putovao po Sredozemlju, dulje se zadržavajući u Rimu, Napulju i na Kreti, a zatim radio kao pisar u više gradova. U Izolu došao 1499. kao javni bilježnik, a nakon što je potkraj 1505. od mletačkoga dužda ishodio povlastice za grad, ondje je 1506. postao građaninom i vijećnikom. Obnašao više komunalnih dužnosti (tajnik od 1511, sudac od 1533, sudski tajnik od 1537) te bio povjerenik mletačkoga Senata za Istru. Autor je nekoliko vrijednih kartografsko-geografskih djela, u izradbi kojih je bio pod snažnim utjecajem mletačke kartografske tradicije, što je vidljivo u prikazivanju reljefa s pomoću shematiziranih stožastih uzvišenja i u iscrpnom prikazu obalne linije. Njegovo najopsežnije djelo, rukopisni atlas De toto orbe (1518–20; izvornik u Bologni, Biblioteca Comunale dell’Archiginnasio), sastavljeno je od četiriju knjiga (kozmografija, Europa, Afrika, Azija) popraćenih s 22 opće i regionalne karte u boji. Izradio je i rukopisni sažetak toga djela, kodeks De summa totius orbis (1524–26; izvornik u Piranu, Pomorski muzej »Sergej Mašera«), koji se drži pretečom modernoga atlasa. Sastoji se također od četiriju knjiga, kojima je pridodao Tabulae, 15 ručno obojenih zemljovida u drvorezu (faksimile objavili L. Lago i C. Rossit 1984–86). Među njima ističu se portulan Jadranskoga mora Carta del Colfo Adrian (oko 1530) i prvi regionalni zemljovid Istre Histriae tabula (tiskano u Antwerpenu 1525; faksimili iz 1575. čuvaju se u NSK, sign. S–JZ–XVI–1 i S–JZ–XVI–2), izrađen u obliku pravokutnika 37,7×25,6 cm u približnom mjerilu 1:280 000, s prikazom područja od Grada do Senja. Pri njegovoj izradbi poslužio se vlastitim terenskim istraživanjem, pa je dio koji prikazuje mletački dio poluotoka prilično iscrpan (konfiguracija terena, hidrografska mreža, smještaj naselja i njihova međusobna udaljenost), a bitne su značajke mnogobrojni toponimi i njihova kategorizacija po funkcijama i tipu naselja, naznačena različitom veličinom i vrstom slova; dodatnim kartografskim znakovima označeni su mlinovi, crkve, gostionice i dr. Drži ga se najvjerodostojnijim kartografskim prikazom istarskoga poluotoka u XVI. st., a često je služio i kao izvornik u kasnijim kartografskim izdanjima. K. je načinio i Portolano (Venecija 1528), zbirku od sedam pomorskih karata, među kojima i ponešto izmijenjen zemljovid Istre i portulan Jadranskoga mora te karte Sredozemlja i atlantske obale do Britanskoga otočja. Zbirka nije potpuno očuvana, a njezine rukopisne kopije nalaze se u Parizu (Francuska nacionalna knjižnica), Piranu (Pomorski muzej) i Londonu (British Museum). Na temelju podataka prikupljenih na terenu 1529. napisao je studiju Pietro Coppo del sito de Listria a Iosepho Faustino (Venecija 1540; poznatije kao Del sito de Listria), prvi geografski opis Istre, koji se sastoji od opisa obale, otoka, naselja, luka i rijeka te zemljovida Istre u drvorezu (reducirani zemljovid Histriae tabula). Neke njegove kartografske prikaze uvrstio je 1573. A. Ortelius u treće izdanje znamenitoga atlasa Theatrum orbis terrarum, među ostalima i onaj Istre, nakon čega je postao jednim od najčešće objavljivanih zemljovida hrvatskih zemalja u XVI. st.