KOPILOVIĆ, Jakov

KOPILOVIĆ, Jakov, pjesnik (Subotica, 9. VII. 1918 — Subotica, 18. XI. 1996). U Subotici, radeći kao nadničar i tramvajski kondukter, privatno polagao više razrede gimnazije. Za mađarske okupacije pobjegao u Zagreb, gdje je 1941. maturirao, a 1954. diplomirao slavistiku na Filozofskom fakultetu. Od 1945. u Subotici bio gimnazijski nastavnik, 1950–53. osnovnoškolski ravnatelj, 1954–68. učitelj u više škola, potom do umirovljenja 1971. ravnatelj Gradske knjižnice. Pjesme objavljivao u periodicima Klasje naših ravni (1938, 1942–44), Subotička Danica (kalendar, 1938–41, 1946), Glas (Subotica 1939), Subotičke novine (1940, 1968, 1970; Hrvatska riječ, 1953), Danica (koledar, 1942–45), Obitelj (1942–43), Hrvatska misao (1945), Hrvatski narod (1945), Rukovet (Subotica 1955–60, 1962, 1964–65, 1967, 1969–71) i Marulić (1984–94). U 17 pjesničkih zbirka, prožetih domoljubnim motivima, lirik je idiličnoga bačkoga krajolika s izrazitim osjećajem za detalj i metaforu. Iako zaokupljen socijalnom tematikom, siromaštvom nadničara (U brazdi rođen, Arendaš, Moja baka, Salašar) i radnika s gradske periferije (Skretničar, Kondukter broj 32, ciklus pjesama Mladost na tramvajskim kolima), oduševljava se i simbolima urbanoga ponosa, bogatstva i sigurnosti (ciklus pjesama Toranj Gradske kuće). Pisao sonete i kraće pjesničke oblike naglašene ritmičnosti i folklornih prizvuka, pa su mu mnoge pjesme uglazbljene (P. Bačić, Ti odlaziš, Pisma o kosi, Prelo; M. Asić, Tamburica kad zaplače, Domovina, Subotica). Zastupljen je u pjesničkom pregledu Četrdesetorica (Zagreb 1955), Antologiji poezije bunjevačkih Hrvata (Zagreb 1971) te u književnim izborima Duša duše hrvatske (Mostar 1988), Lipe riči (Korabljica, 1992, 2) i Mila si nam ti jedina (Zagreb 1998). Prevođen na mađarski i makedonski jezik. U rukopisu mu je ostalo šest zbirka pjesama (čuvaju se u obitelji).