KATARINIĆ

traži dalje ...

KATARINIĆ (Cattarinich, Cattarini), brodograditeljska i pomorska obitelj (XVII–XX. st.). Vjerojatno su već u XVII. st. posjedovali manje brodogradilište u Malom Lošinju. Najranije zabilježeni pripadnici obitelji jesu Siksto (u. 1746) pokojnoga Siksta i Jerolim (u. 1761), a prvi se u vrelima kao brodograditelj spominje »proto« Antun (1746–1844). Među njegovim se sinovima Antun (1775–1855) istaknuo kao pomorski kapetan, a Siksto (1769–1843) proširio kapacitete i unaprijedio rad brodogradilišta. God. 1824. sagradio je prvi brod, brigantin »Primo Lussignano«, 1827. navu »Gara« te 1832. brigantine »Vrana« i »Candido Lussignano«. Njegov sin Josip Mario (1802–1854) modernizirao je brodogradilišne pogone te posjedovao brigantin »Cajo« i brik »Hitros«. Njegov pak sin Josip Siksto (rođ. 1826) izučio je brodogradnju u Mlecima, znatno povećao poslovanje te bio suvlasnik više trgovačkih brodova i vlasnik barka »Sisto«, brigantina »Nono Sisto« i logera »Pirro«. Brat mu Siksto Venancije (rođ. 1834) zabilježen je kao kapetan trgovačke mornarice i suvlasnik trgovačkih brodova. Unuk Josipa Marija Josip Mario Fortunat (rođ. 1862) bio je malološinjski općinski liječnik. Sikstov najstariji sin Antun Santo (rođ. 1795) bio je kapetan i vlasnik trgovačkih brodova »Sisto«, »Tritone«, »Oreste«, »Prode«, »Diana«, »Giano«, »Celeste«, »Antonio S.« »Cerere« i »Tifi«, a za neoapsolutizma 1851–60. član povjerenstva koje je u Malom Lošinju provodilo politiku središnjih vlasti. Njegovo poslovanje naslijedili su sinovi, kapetani trgovačke mornarice, Antun Jakov (rođ. 1834), jedan od osnivača parobrodarskoga društva Società anonima di navigazione a vapore Lussino 1907, te Bonifacije Roman (rođ. 1840), vlasnik barka »Arciduca Rodolfo«. U XIX. st. poznatiji brodovlasnici i kapetani trgovačke mornarice bili su i Matija Pavao (rođ. 1828), njegovi sinovi Šimun Ivan (rođ. 1856) i Ivan Mario Pavao (rođ. 1858) te Antun Ljudevit (spominje se 1830–85). U XVIII. i XIX. st. pripadnici obitelji bili su glavni nositelji malološinjske brodogradnje, a o njihovoj društvenoj i gospodarskoj ulozi svjedoče i ženidbene veze s tamošnjim pomorskim obiteljima Jerolimić, Martinolić, Kozulić, Nikolić, Skopinić, Premuda. Propašću brodogradilišta 1878. obitelj je postupno gubila prijašnje gospodarsko značenje. U drugoj pol. XIX. st. njezini pripadnici počeli su se iseljivati, osobito u prekooceanske zemlje, a na poč. XX. st. u Lošinju se spominju samo kao dioničari parobrodarskoga društva. Nakon I. svjetskoga rata talijanizirali su prezime i do 1945. većinom se iselili u Italiju; te je godine u Malom Lošinju bilo šest obitelji Katarinić, a danas ih ondje nema.

LIT.: Annuario marittimo. Trieste 1870–1871, 1875, 1878, 1883, 1889, 1901, 1910. — M. Nikolić: Storia documentata dei Lussini. Rovigno 1871, 83–84, 184–185. — G. Gerolami: L’isola marinara. Udine 1951, 170–172, 186, 199, 207, 222, 225, 228, 270, 375–376, 378–379, 383, 453–461, 463. — B. Kojić: Lošinjska brodogradnja. Od prvih početaka do svršetka Drugog svjetskog rata. Anali Jadranskog instituta JAZU, 2(1958) str. 229, 232–236, 257, 267. — R. F. Barbalić: Neki detalji poslovanja lošinjskog »Društva za uzajamno osiguranje trgovačke mornarice« (Mutua). Ibid., 4(1968) str. 619. — V. Maštrović: Upravno uređenje i brodarstvo otoka Lošinja i Cresa početkom XIX. stoljeća. Otočki ljetopis Cres—Lošinj, 2(1975) str. 263. — O. Fio: Pomorsko-poslovne veze Lošinja i Cresa sa srednjom Dalmacijom. Ibid., 3(1980) str. 244, 246–248. — M. Juričić i J. Sokolić: Učenici i nastavnici lošinjske pomorske škole 1855.–1980. Ibid., str. 40–46. — B. Kojić: Turistički vodiči kao izvor za povijest lošinjskog hotelijerstva 1887–1913. Ibid., 5(1984) str. 160. — N. Crnković: Početak i razvoj lošinjskog pomorstva do 1797. – prinos istraživanju. Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, 32(1990) str. 150. — J. Sokolić: Stočetrdeseta obljetnica osnutka brodogradilišta u Malom Lošinju (1850–1990). Otočki ljetopis Cres—Lošinj, 9(1995) str. 130. — Isti: Brodarstvo otoka Lošinja od zalaza jedrenjaka do osnutka »Lošinjske plovidbe«. Ibid., str. 163.
 
Daniel Patafta (2009)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

KATARINIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9966>.