KATARINIĆ
traži dalje ...KATARINIĆ (Cattarinich, Cattarini), brodograditeljska i pomorska obitelj (XVII–XX. st.). Vjerojatno su već u XVII. st. posjedovali manje brodogradilište u Malom Lošinju. Najranije zabilježeni pripadnici obitelji jesu Siksto (u. 1746) pokojnoga Siksta i Jerolim (u. 1761), a prvi se u vrelima kao brodograditelj spominje »proto« Antun (1746–1844). Među njegovim se sinovima Antun (1775–1855) istaknuo kao pomorski kapetan, a Siksto (1769–1843) proširio kapacitete i unaprijedio rad brodogradilišta. God. 1824. sagradio je prvi brod, brigantin »Primo Lussignano«, 1827. navu »Gara« te 1832. brigantine »Vrana« i »Candido Lussignano«. Njegov sin Josip Mario (1802–1854) modernizirao je brodogradilišne pogone te posjedovao brigantin »Cajo« i brik »Hitros«. Njegov pak sin Josip Siksto (rođ. 1826) izučio je brodogradnju u Mlecima, znatno povećao poslovanje te bio suvlasnik više trgovačkih brodova i vlasnik barka »Sisto«, brigantina »Nono Sisto« i logera »Pirro«. Brat mu Siksto Venancije (rođ. 1834) zabilježen je kao kapetan trgovačke mornarice i suvlasnik trgovačkih brodova. Unuk Josipa Marija Josip Mario Fortunat (rođ. 1862) bio je malološinjski općinski liječnik. Sikstov najstariji sin Antun Santo (rođ. 1795) bio je kapetan i vlasnik trgovačkih brodova »Sisto«, »Tritone«, »Oreste«, »Prode«, »Diana«, »Giano«, »Celeste«, »Antonio S.« »Cerere« i »Tifi«, a za neoapsolutizma 1851–60. član povjerenstva koje je u Malom Lošinju provodilo politiku središnjih vlasti. Njegovo poslovanje naslijedili su sinovi, kapetani trgovačke mornarice, Antun Jakov (rođ. 1834), jedan od osnivača parobrodarskoga društva Società anonima di navigazione a vapore Lussino 1907, te Bonifacije Roman (rođ. 1840), vlasnik barka »Arciduca Rodolfo«. U XIX. st. poznatiji brodovlasnici i kapetani trgovačke mornarice bili su i Matija Pavao (rođ. 1828), njegovi sinovi Šimun Ivan (rođ. 1856) i Ivan Mario Pavao (rođ. 1858) te Antun Ljudevit (spominje se 1830–85). U XVIII. i XIX. st. pripadnici obitelji bili su glavni nositelji malološinjske brodogradnje, a o njihovoj društvenoj i gospodarskoj ulozi svjedoče i ženidbene veze s tamošnjim pomorskim obiteljima Jerolimić, Martinolić, Kozulić, Nikolić, Skopinić, Premuda. Propašću brodogradilišta 1878. obitelj je postupno gubila prijašnje gospodarsko značenje. U drugoj pol. XIX. st. njezini pripadnici počeli su se iseljivati, osobito u prekooceanske zemlje, a na poč. XX. st. u Lošinju se spominju samo kao dioničari parobrodarskoga društva. Nakon I. svjetskoga rata talijanizirali su prezime i do 1945. većinom se iselili u Italiju; te je godine u Malom Lošinju bilo šest obitelji Katarinić, a danas ih ondje nema.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
KATARINIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 23.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/9966>.