GOLUBINIĆ

traži dalje ...

GOLUBINIĆ (Colombini), hvarska plemićka obitelj. Prezimena pripadnika obitelji u dokumentima se najčešće javljaju u talijanskim oblicima (Columbini, Colombin, Colombino, Columbin, Columbino, u XVII. st. i Collombino), ponekad u latinskim (Columbinus, de Columbinus) i hrvatskim (Golubinich; npr. u H. Lucića 1556. i M. Gazarovića 1623). Oblik Golubić, uveden tek u literaturi (i nedosljedno upotrebljavan, kao i Golubović, Golubinović), nema potvrde u izvornoj građi te može samo izazvati nedoumice jer se od XVI. st. povremeno javlja na Hvaru i Visu (Golubich, pučani), ali bez potvrđenih veza s Golubinićima. Neki povjesničari upotrebljavaju i različite oblike talijanskih inačica mijenjajući im početno slovo (npr. Kolumbini). Obitelj je pripadala rodu Piretića, odn. dijelu izvornoga hvarskog plemstva hrvatskog podrijetla, a zbog nedostatka onovremenih izvora ne mogu joj se sa sigurnošću odrediti početci i vrijeme odvajanja od roda. Dijelovi pak rodoslovlja obitelji (objavili P. Kuničić i M. Gamulin) temelje se na većem broju nepouzdanih rodoslovlja, nastalih u XVII. i XVIII. st. primarno radi dokazivanja vlasništva. Stoga bi se utemeljitelj obitelji Matij (de Petris, Colombini; oko 1300), koji bi potjecao od Petra (de Petris, Piretich), njegov sin Cvitan i unuk Matij trebali shvatiti više kao tradicija. Prvi G., potvrđen u izvorima iz XV. st., bio je Antun zvan Golubina, a njegov se sin Hektor (Hettore, umro 1479) spominje 1448. i 1452. Oblik njegova prezimena 1452 (Golumbinj) dobro ilustrira postupnu romanizaciju imena u stoljeću učvršćenja Venecije na Hvaru i u Dalmaciji. Imenujući nasljednicima svoje sinove, uz pravo plodouživanja supruge Lukrecije, u svojoj oporuci (3. VII. 1467; objavio P. Kuničić) obdaruje crkvene ustanove i osobe te siromahe u Hvaru. Njegovom smrću utrnuo je jedan ogranak Golubinića i započelo rodoslovlje nove grane Golubinića odn. Piretića – obitelji Hektorović. Naime, njegov sin Marin (otac pjesnika Petra Hektorovića) uzima očevo ime za svoje prezime. Osim Hektora, Antunovi su sinovi sigurno Antun (Antonio), Matij (Mathio), Šimun (Simon) i Nikola (Nicolò), a prema nekim autorima možda i Jerolim odn. Petar, koji nisu imali potomaka. Antunov ogranak utrnuo je, čini se, s njegovim sinom Petrom. Treći ogranak (Matijev) nastavljen je njegovim sinom Nikolom (spominje se 1500), čiji se sin Petar spominje kao bilježnik (1504, 1507), vjerovnik i zastupnik u sporovima (posebice često 1520, 1521) te sudac (1521, 1524), a vjerojatno je istovjetan s Petrom kojemu je nadgrobnicu spjevao H. Lucić. Nastavljači četvrtog (Šimunova) ogranka bili su Nikola i Katarin te Nikolin sin Hektor (umro prije 1552). Osjećajući još uvijek pripadnost Golubinićima, P. Hektorović (oporukom iz 1559), u slučaju izumiranja Hektorovića, nasljednicima imenuje Hektorove potomke odn. potomke Petra pok. Nikole. Možda je Hektorov brat bio Antun (Antonio) pok. Nikole, jedan od malobrojnih plemića koji nisu izbjegli iz grada za pučkog ustanka (1510–14), potpisnik (zacijelo iznuđeni) molbe mletačkim vlastima (5. VIII. 1511) radi demokratizacije hvarske komunalne uprave. Peti ogranak (Nikolin) nije se nastavio u muškoj lozi. God. 1535. spominju se baštinici Nikoline kćeri Margarite udane Vidali (u izvorima 1500–28). Za neke Golubiniće iz XVI. i XVII. st., koji se spominju u izvorima a nisu zabilježeni u rodoslovljima, ne može se odrediti pripadnost određenom ogranku. Takvi su npr. Ivan, zakupnik zemljišta na Visu 1513. i Katarin (Cattarin, Catharin), sin Nikole. Sinovima Petra pok. Nikole H. Lucić je u oporuci (1553) oprostio dugove te im ostavio neku odjeću i zemljišta, uz uvjet da brane njegova sina Antuna u parnicama. Jedan od Petrovih sinova bio je Nikola (umro 1560-ih), hvarski kanonik i arhiđakon, možda istovjetan s bilježnikom koji se spominje 1554. Njegov brat Ivan Frane (Zuan Francesco, Giovanni Francesco) bio je 1547. jedan od hvarskih poslanika u Veneciji koji su nastojali riješiti spor oko ograničenja izvoza vina s otoka. U Veneciji je boravio i 1549–51. kao zastupnik nadstojnika gradnje hvarske stolne crkve u sporu s graditeljem N. Karlićem. Spominje se i kao kamerlengo (1554) odn. član (1560) hvarske bratovštine Presvetog Sakramenta. Svećenik Petar (spominje se 1556) vjerojatno je isti s bilježnikom hvarske Kurije (1569). Nikola pok. Hektora s bratom se Ivanom Krstiteljem spominje vlasnikom zemljišta u Dračevu polju na Visu (1560), a Ivan Krstitelj pok. Petra član je bratovštine Presvetog Sakramenta (1554, 1560). Poznatiji član obitelji bio je kanonik i vikar hvarskog biskupa (barem od 1579) Nikola pok. Hektora. Uz Juliju Lucić, smatra se utemeljiteljem i danas postojećeg samostana hvarskih benediktinka, sv. Ivana Krstitelja, kojemu je oporučno (3. II. 1590) ostavio svoje kuće u gradu te zemljišta s godišnjim prihodom od 300 dukata. Antun je zabilježen kao zastupnik u parnici, svjedok i posjednik (1575–1610), a popis stanovništva Visa iz 1605. u predjelu Luka navodi dvočlano domaćinstvo jednog Petra (Pietro). U pol. XVII. st. dokumenti ne bilježe pripadnike obitelji, pa su tada vjerojatno svi ogranci već utrnuli. Njihova je imovina većim dijelom prešla najbližim srodnicima Hektorovićima. Obitelj je bila poznata po velikim posjedima (zemljišta u polju sv. Stjepana, na Visu, u području Plama – istočnog dijela Hvara, na Šćedru, blizu grada Hvara), stečenim poglavito općinskim investiturama (gratia), ali i kupovinom te rodbinskim vezama. Imali su više kuća u Hvaru, Starom Gradu i Visu. Bili su utemeljitelji (vjerojatno u prvoj pol. XVI. st.) crkve sv. Ivana Krstitelja u Hvaru, koja je još 1611. bila pod njihovim patronatom. Obiteljski ogranak (Hektorov) koji je bio etapa u razvoju obitelji Hektorović imao je grobnicu u dominikanskoj crkvi sv. Marka i oltar Gospe Karmelske u katedrali u Hvaru te veći dio kompleksa Tvrdalja u Starom Gradu. Slijedom toga i znatan dio obiteljske arhivske građe čuva se u Arhivu Hektorović (Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku). Ostala je relevantna građa u hvarskoj podružnici DA u Splitu te u Arhivu Machiedo u Hvaru.

LIT.: Obitelj. — C. G. F. Heyer von Rosenfeld: Der Adel des Königreichs Dalmatien. Nürnberg 1873, str. VII, XXVI, XXVIII, 50, 70. — Stari pisci hrvatski, 6. Zagreb 1874, str. II, XIII, XLIII, 291. — Š. Ljubić: Commissiones et relationes venetae, 2. Zagrabiae 1877. — J. Boglić: Studi storici sull’ isola di Lesina, 1. Split (1898²), 29, 63, 108. — P. Kasandrić: Oporuka Hanibala Lucića. Zadar 1903, 4, 5, 12–13. — P. Kuničić: Petar Hektorović njegov rod i Tvrdalj. Dubrovnik 1924, 9–14, 17–19, 23, 35, 45, 65, 78. — G. Novak: Testamenat Hanibala Lucića i njegove neveste Julije. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (Beograd), 1928, VIII/1–2, str. 118, 122–123. — R. Bučić: O javnim građevinama i zgradama u Hvaru. Split 1956, 31. — D. Berić: O hvarskim pjesnicima Jeronimu i Hortenziju Bertučeviću. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1960, XXVI/3–4, str. 195, 198–199. — J. Stipišić: Regeste pergamena iz arhiva Co: Bučić. Bilten Historijskog arhiva komune hvarske, 6–7(1965) 7/8, str. 27. — G. Novak: Hvar kroz stoljeća. Zagreb 1972³, 110, 143, 189. — C. Fisković: Hvarska katedrala. Split 1976, 22, 98–100. — R. Bučić: O nekim bratovštinama otoka Hvara. Prilozi povijesti otoka Hvara, 5(1978) str. 29–30. — I. Kasandrić: Hvarski pučki ustanak. Split 1978. — S. Plančić: Inventar Arhiva Hektorović, 1. Stari Grad 1980, str. 34, 47, 54, 60, 65; 2. 1982, str. 40, 54, 68, 94; 3. 1984, str. 46, 52–53, 57, 66, 79, 86, 107, 119–122, 127, 194–197, 206, 209. — J. Kovačić: Zapisi o crkvama u Hvaru. Hvar 1982, 17, 103, 105, 116, 118, 140, 243–244. — Isti: Iz hvarske kulturne baštine. Hvar 1987, 27, 30, 58, 121–122, 125–130, 139, 144, 146–147, 150, 267. — N. Duboković Nadalini: Rasprave i članci, 1. Split 1988, str. 140, 168, 271–272; 2. 1989, str. 19, 37. — A. Gabelić: Ustanak hvarskih pučana (1510–1514). Split 1988, 184, 573, 581, 626, 628. — M. Gamulin: Tvrdalj Petra Hektorovića u Starom Gradu na Hvaru. Zagreb 1988, 27–32, 35, 54, 66, 91, 119, 123, 125–128. — Hektor (umro 1479). — R. Bučić: I. Santa Maria de Lesna – prva stolna crkva hvarska. II. Civitas nova i civitas quae aliis temporibus fuit. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 52(1935–1949)(1950!) str. 112, 121. — F. Smiljanić: Oporuka zadarske plemkinje Urše de Fumatis iz 1452. godine. Radovi. Filozofski fakultet u Zadru, 18(1978–79) str. 222, 225. — Petar (prva pol. XVI. st.). — H. Lucić: Scladanya izvarsnich pisan razlicich… In Venetia 1556, 63r. — Š. Ljubić: Statuta et leges civitatis Buduae, civitatis Scardonae, et civitatis et insulae Lesinae. Zagrabiae 1882–1883. — V. Brusić: Zvonik franjevačke crkve sv. Marije od Milosti u Hvaru. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 50(1928–1929)(1932!) str. 391–392. — Hvarski statut. Split 1991, 200, 306. — S. Antoljak: Hrvati u prošlosti. Split 1992, 586. — Hektor (XVI. st.). — V. Dulčić i V. Gugić: Inventar Kaptolskog arhiva u Hvaru. Periodični izvještaj Centra za zaštitu kulturne baštine komune hvarske, 1972, 41, str. 57. — Antun (1511). — J. Stipišić: Nekoliko novih arhivskih vijesti o pučkom ustanku na Hvaru. Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 10(1977) str. 144, 146. — I. Kasandrić: Povijesne rasprave. Hvar 1991, 36. — Katarin pok. Nikole. — J. Stipišić: Glavni izvori za poznavanje pučkog ustanka na Hvaru. (Prijevod). Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 10(1977) str. 574, 583. — G. Novak: Matij Ivanić i Toma Bevilaqua prvi vođe pučkog prevrata na Hvaru god. 1510–1514. Starine, 1978, 57, str. 12–13, 33. — Ivan Frane. — T. Raukar: Hvarsko društvo u XVI stoljeću. U: Dani hvarskog kazališta, Split 1987, 53. — Nikola pok. Hektora. — D. Domančić: Valierova vizitacija na otoku Hvaru i Visu. U: Arhivska građa otoka Hvara, 1. Hvar 1961, 20. — I. Ostojić: Benediktinci u Hrvatskoj, 2. Split 1964. — H. Morović: Marin Gazarović, Murat gusar. Razgovaranje morsko. Venecija 1623. Čakavska rič, 4(1974) 1, str. 51. — N. Bezić-Božanić: Nekoliko podataka o odijevanju Hvarana u XVI. stoljeću. Hvarski zbornik, 6(1978) str. 79, 84–86. — Ivan Krstitelj. — G. Novak: Aleksandar Gazzari (Gazarović). Povijesni događaji Hvara složeni u tri knjige. Starine, 1978, 57, str. 70. — Antun (XVI/XVII st.). — J. Stipišić: Zbirka isprava iz arhiva dominikanskog samostana u Bolu. U: Spomenica dominikanskog samostana u Bolu 1475–1975. Bol—Zagreb 1976, 223.
 
Nikša Lučić (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GOLUBINIĆ. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/golubinic>.