HORVAT OD LITVE, Damjan

HORVAT OD LITVE, Damjan (Damianus Horvath, Damianus Horwath de Lythwa, Damiano Chervat, Hrvat Damjan od Litve), hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban (?, prva pol. XV. st. — ?, nakon 1474). Prezime ili nadimak Hrvat (Horvath, Chervat) upućuje na banovo hrvatsko podrijetlo. Kao hrvatski ban spominje se od 1471. do 1474 (prema V. Klaiću do 1476). God. 1471. pridružen je kao ban banu Blažu Podmanickom. Djelujući u vrijeme sve učestalijih turskih prodora, nastojao je organizirati obranu zemlje, pa je u srpnju 1471. s Podmanickim sazvao slavonske plemiće na sabor u Rakovac kako bi se dogovorili. U rujnu su banovi naložili zagrebačkom Kaptolu da istraži neka počinjena nasilja između knezova Blagajskih i plemića Svetačkih, a u listopadu kralj im je zapovjedio da spriječe nasilja svojih vojnika nad zagrebačkim kanonicima. Posebno se osvrnuo na nemio događaj kada su banski vojnici, uz njihovu dozvolu, opljačkali kaptolski posjed u Varaždinskim Toplicama i ubili dvadesetak ljudi. U vrijeme pobune (1471–72) ugarskih i hrvatskih velikaša protiv kralja Matije Korvina, koju su predvodili Ivan Vitez od Sredne, zagrebački biskup Osvald Thuz od Laka te njegov brat i bivši slavonski ban Ivan, ban Horvat je ostao na strani vladara. Nakon smjene Podmanickog s banske časti (1472), Horvat je ostao jedinim hrvatskim banom do 20. V. 1473. kada kralj upravljanje Slavonijom povjerava I. Ernusztu te je od tada Horvatovo djelovanje usmjereno poglavito na upravljanje kraljevinama Hrvatskom i Dalmacijom. Djelujući kao najpouzdaniji predstavnik kraljevske vlasti u Hrvatskoj, nastojao je oslabiti utjecaj moćnoga zagrebačkog biskupa Thuza te je 1472. štitio građane Gradeca od samovolje braće Thuz i njihovih kaštelana Medvedgrada. God. 1473. bansku je čast dijelio s bosanskim kraljem Nikolom Iločkim. S njim izdaje u Zagrebu isprave (23. V. i 24. VIII. 1473) kojima se odgađa parnica između građana Gradeca i I. Thuza. U ispravi se nazivaju »pored ostalog banovima slavonskim« (inter cetera regni Sclauonie bani). Radi stjecanja novčane potpore za ustroj protuturske obrane, Horvat je održavao diplomatske veze s Mlečanima. U lipnju 1473. njegovi poslanici u Mlecima uspijevaju ishoditi potporu banu i banskoj vojsci (200 dukata u novcu i 1000 u soli te još 200 dukata kao poseban dar banu). Kao hrvatski ban upravljao je tvrđavom Klis, gdje je 1473. izdao ispravu kojom se Dubrovčanima jamči puna sloboda trgovanja na čitavom području banske vlasti. Isprava je pisana ćiriličnim pismom na hrvatskom jeziku, a ban se u njoj naziva Hrvat Damjan od Litve rusagov Dalmacie i Hrvat i Slovinske zemle ban. Dobre odnose s hrvatskim banom potvrdilo je 23. V. 1473. dubrovačko Vijeće umoljenih odlukama o novčanom nagrađivanju bana i njegova poslanika. U listopadu Vijeće je umoljenih posredovalo u svezi s nekim sporom između bana Horvata i turskog namjesnika u Bosni Ajaz-bega, a 15. II. 1474. odlučilo je pouzdaniku bana Horvata (Damiano Chervat bano Croacie) – tada kliškom kaštelanu Jurju Hrvatu (Georgio Chervat) – uputiti 200 dukata kao predujam od ukupnih 500 dukata godišnjega danka hrvatsko-ugarskom kralju. Kasnija Horvatova sudbina nije dokumentirana u poznatim arhivskim vrelima.