KIŠ, Lovro

KIŠ, Lovro (Ljudevit), publicist (Feričanci, 24. VIII. 1896 — Ilok, 17. IX. 1988). Gimnaziju polazio u franjevaca u Varaždinu, studij teologije u Zagrebu; zaređen 1921. Do 1949. bio višegodišnji provincijalov tajnik i provincijski ekonom, pastoralno djelovao u Subotici, Našicama i Bjelovaru, do 1957. u Osijeku, Bilju i Dardi te u Karlovcu do 1968, kad je došao u iločki samostan. Kraće priloge iz povijesti Franjevačkoga reda, glazbe i esperanta objavljivao u izdanjima Spomenica prigodom sedamstote godišnjice blažene smrti svetoga Franje (Zagreb 1927), Anđeo čuvar (1928–30; urednik 1929–30), Glasnik sv. Franje (1932; urednik), Zvuk (Beograd 1932–33, 1935), Hrvatska obrana (1940), Hrvatska straža (1940) i Muzički glasnik (Beograd 1940). Sa srednjovjekovnoga latinskoga prevodio je različite tekstove te Statut grada Iloka iz 1525 (Godišnjak Matice hrvatske Vinkovci, 1970) i Čudesa Ivana Kapistrana (Zagreb 1986).