KISIĆ, Vinko

KISIĆ, Vinko, novinar (Dubrovnik, 7. XI. 1879 — Split, 25. IV. 1927). U Dubrovniku polazio gimnaziju, iz koje je 1895. bio isključen zbog političke angažiranosti te ju je završio kao privatist. God. 1898. zaposlio se u Splitu kao pisar u odvjetničkoj pisarnici V. Škarice, koji ga je potaknuo na suradnju u zadarskom Narodnom listu. Ondje se 1900. zaposlio kao novinar i za izbivanja urednika J. Biankinija sam ga uređivao. U razdoblju 1904–17. u listu je pisao priloge o političkim prilikama u Dalmaciji, Istri, Banskoj Hrvatskoj, BiH te osvrte na književna djela, kazališne predstave i likovne izložbe. Njegov (nepotpisani) članak o germanizatorskoj politici dalmatinskoga namjesnika E. Handela (»Njemačka kolonija«. Narodni list, 1904, 55) bio je povod izbijanju »namjesničke afere«; te je događaje opisao u knjižici Na obranu poštenja. Namjestnička afera u Dalmaciji (Zadar 1904). God. 1912. uredio je jubilarni broj lista u povodu 50. obljetnice (1862–1912), napisao prilog o njegovu historijatu te više životopisa osoba iz javnoga života povezanih s listom (J. J. Strossmayer, Biankini, J. V. Perić, S. Buzolić, D. Politeo, J. Pulić, B. Petranović, I. Danilo, K. Ljubić, V. Milić, Š. Mazzura). Surađivao je i u publikacijama Nova nada (1897–98), Novi viek (1897), Svjetlo (1900), Život (1900–01), Nada (1901), Svačić (kalendar, 1906, 1910), Obzor (1909–11, 1914), Savremenik (1912), Hrvatska njiva (1917–18), Novosti (1917), Domovina (1920), Jutarnji list (1920), Gluma (1923) i Nova Evropa (1927), a neki njegovi prilozi objavljeni su i kao posebni otisci (Osvit u Dalmaciji. Zadar 1909). God. 1918. odazvao se pozivu Škarice, P. Grisogona, M. Marušića, Pavla Perata i A. Štambuka, koji su financirali pokretanje dnevnika Novo doba u Splitu, da mu postane glavnim urednikom; poslije postao i vlasnikom. List je pod njegovim vodstvom nastavio tradiciju Narodnoga lista kao glasila dalmatinske inteligencije. Zapažen je njegov prilog Avvenimenti recentissimi o događajima oko Zavoda sv. Jeronima u Rimu 1901, objavljen kao dodatak knjizi L. Jelića L’Istituto croato a Roma (Zadar 1902). S talijanskoga je preveo romane Slava životu Matilde Serao (Zagreb 1916) i Daniele Cortis A. Fogazzara (Zagreb 1917), a sa španjolskoga roman Neprijatelji žene V. Blasca Ibáñeza (Zagreb 1925). Sudjelovao je u osnivanju i aktivnostima Hrvatskoga novinarskoga društva u Zagrebu i njegovih podružnica te Jugoslavenskoga novinarskoga udruženja. Za novinarski prinos, kojim je utjecao na međunarodno strukovno povezivanje, dobio je više inozemnih odličja. Služio se šiframa i pseudonimima K., V. K., V. K. O., Vinko K. Oblomov, V. K. Oblomov i Dubrovčanin. — Njegov brat Antun, publicist i upravni službenik (1876–1947), memoarskim je, političkim i povijesnim člancima surađivao u listovima Svjetlo (1900, 37), Narodni list (1910-ih), Naš list (1920) i Novosti (1937, 1940–41). Autor je brošura s protumačenim propisima Povjerenstva javne dobrotvornosti i Naputak seoskim poglavarima i pristavima (obje Split 1928; druga tiskana i u Kalendaru Jadran, 1927) te, s Vinkom, prijevoda drame Alleluja M. Prage. Njegova rukopisna kronika političkoga i svagdašnjega života u Zadru 1919–21 (djelomice objavio H. Morović, Mogućnosti, 1972, 8; 1979, 11–12; Zadarska revija, 1981, 2–4) čuva se u splitskoj Sveučilišnoj knjižnici (M 86–88), inačice Ljetopisa grada Splita 1941–1945 (izmijenjeni ulomci tiskani u Slobodnoj Dalmaciji, 1946, 544; 1954, 3005–3019) u Muzeju grada i DA u Splitu (fond 171), gdje je i druga dokumentarna građa, a pisma uredništvu smotre Mladost (1898) u NSK. Potpisivao se šiframa -ić i Ka te pseudonimom Ignotus.