FILIPPI

FILIPPI, plemićka obitelj na otoku Braču nastanjena u Nerežišćima. Posjede je imala na Braču, Hvaru i Visu. Prema predaji F. su podrijetlom iz plemena Miroslavića i roda Armančića, a na Brač su se doselili iz Bosne preko Poljica s obiteljskim imenom Filipović. Prvi poznati član zabilježen je kao Juraj Filipović (Georgius Philippovich) i Juraj Filipov (Georgius Philippi). On je 1436. kao poslanik bračkoga Velikog vijeća nosio duždu Francescu Foscariju u Veneciju na potvrdu treću knjigu Reformacija, prihvaćenu od Vijeća i zapisanu 30. V. Od tada se članovi obitelji spominju u dokumentima u oblicima Felippi, Filipi, Filipis, de Filippi, de Filippis, Philippi, de Philippis, De Philippis, a u novije doba uz to i Defilippis (od oko 1787), Defilipis. J. Kavanjin ih naziva Filipović i de Filipis. Juraj (možda isti) spominje se u mletačkim dokumentima 1444. Rafael je 1489. bio soprakomit bračke galije (trireme), koja je u veljači te god. stradala u nevremenu. God. 1483, 1563. i 1579. spominju se Filippi među obiteljima koje biraju opata povaljske komende (do pol. XIV. st. benediktinska Opatija sv. Ivana). Jerolim je bio jedan od plemića koji su 1565. prisustvovali izricanju presude u sporu Bračana s knezom Francescom Dandolom o nekim davanjima (presuđeno je u korist Bračana). On i Matija bili su 1566. pravobranitelji bračke komune. Jedan Jerolim sporio se između 1589. i 1603. s dvojicom Bračana oko pašnjaka. God. 1612. zabilježen je u Bolu na Braču »monacalis Filipis«. Obitelj se u bolskim maticama spominje od 1603. do poč. XIX. st. Dominikanac Siksto (umro 1623) bio je doktor teologije i provincijal južnohrvatske dominikanske provincije. Ivan Dominik je 1637. sudac u Nerežišćima. U njega je bio pohranjen tekst bračkog Statuta i dvije knjige Reformacija (treća knjiga u obitelji Ivellio; Statut i Reformacije tiskani su 1656. u Udinama). Iste god. spominje se kao brački »publicus notarius«. Obitelj je 1657. zabilježena u dva popisa bračkog izvornog plemstva. U XVII. st. bili su pravobranitelji bračke komune Ivan (1643), doktor obaju prava Ivan Nikola (umro 1687), koji je uz to bio 1656/57. i 1665. sudac, Nikola (1662) i Jerolim (1692). Sin Ivana Nikole, Ante (1659–1695) bio je također doktor obaju prava i nerežiški župnik. Njegova sestra Ana, udala se 30. VI. 1676. za pjesnika J. Kavanjina. Frane je bio sudac u Milni (1695). Jedan Frane (ili više njih s tim imenom) spominje se 1715. kao vlasnik broda, 1720. u vezi s istragom koju je vodio providur Alvise Mocenigo o utajama soli, te 1755. kao pravobranitelj bračke komune. Josip Defilippis bio je 1787. sudac u Nerežišćima. Potkraj XVIII. st. nastanjeni su i u Pučišćima. Na poč. XX. st. neki ogranci obitelji sele u Boliviju i Argentinu te nešto manje u Čile. U Nerežišćima su nastanjeni i u današnje doba. Iz te obitelji potekao je stručnjak za agrarnu ekonomiku → JOSIP DEFILIPPIS. Među kazivačima usmenih pripovjedaka, šaljivih pričica i predaja, koje su zabilježili istraživači narodne umjetnosti na Braču 1969, bio je i Frane De Filippis (Defilipis, rođen 1892; njegova kazivanja objavila Maja Bošković-Stulli). — Na pročelju je obiteljske crkve sv. Josipa u Nerežišćima iz 1710. njihov grb s geslom: »Coronam ex inimicis«, a barokna oltarna pala čuva se u obiteljskoj kući. Dio arhivalija obitelji pohranjen je u zbirci »Archivalia Brattiensia« (grupa Acta) u Arhivu HAZU u Zagrebu.