DOMINIS

DOMINIS, plemićka obitelj na otoku Braču. Prvotno prezime Gospodnetić, koje je jedna grana promijenila potkraj XVI. st. u Dominis (de Dominis), neke grane nose i danas. U popisu bračkog plemstva iz 1657 (objavio A. Ciccarelli), navedeni su s oblikom prezimena Dominis alias Gospodnetich; taj i slični oblici (Gospodnetich sive Dominis, Dominis vulgo Gospodnetich) zabilježeni su i u XVIII. st. U bračkim se dokumentima Gospodnetići i Dominisi ne razlikuju i drže se za jedinstvenu obitelj istog podrijetla, o kojem nema pouzdanih podataka u povijesnim izvorima. Tako se po obiteljskoj predaji navodi da potječu iz Bosne od roda Šimrakovićâ iz plemena Krstić (V. A. Duišin). J. Bufalis u svom djelu o obitelji Commentario e gieneoloia della nobil famiglia de Dominis dalla Brazza V:C (rkp. iz 1768, Arhiv HAZU, sign. Brački 1 CO II) bilježi obiteljsku predaju o pretku koji je u XIV. st. doselio s otoka Raba. Pretpostavlja se da su prvotno bili nastanjeni u Gornjem Humcu (A. Jutronić), odakle su preselili u Dol, gdje se spominju od početka XVI. st. i gdje su nastanjeni i danas. U Pučišćima su Gospodnetići prvi put zabilježeni 1574, a u XVIII. st. tamo su nastanjene tri obitelji Dominis i jedna Dominis detto Barbich (1795). Plemići Gospodnetići spominju se u Postirima 1584, a 1727. zabilježeni su kao Gospodnetich sive Dominis te poslije Dominis. Odbačeno je tumačenje (Duišin) da ih je u Postira s Raba preselio splitski nadbiskup Markantun de Dominis. Gospodnetići koji su u kasnije doba nastanjeni u Postirima ne pripadaju toj plemićkoj obitelji (Jutronić). Gospodnetići se 1593. spominju u Pražnicama, u Gornjem Humcu nastanjeni su od XVII. st. do oko 1802, u Selcima spominju se 1747, a Dominisi u Bolu od XVIII. st. Različite obiteljske grane imale su na otoku zemljišne posjede i stada ovaca. Javljaju se i u javnom životu. Prvi se spominje Jakov Gospodnetićiz Dola 1515. te ponovno 1519. kao svjedok. God. 1540. suci za Škrip i Dol bili su Ivan (u siječnju) i Pavao Gospodnetić (u ožujku), a Nikola Gospodnetićspominje se 1592. kao svjedok. Potkraj XVI. st. djeluje kipar → PAVAO GOSPODNETIĆ. Dominik Gospodnetić, zvan Donko (Donković), iz Dola imao je sina Jerolima (1577–1647) koji je prvi svoje prezime počeo pisati Dominis (de Dominis), a njegov primjer slijedile su i neke druge obiteljske grane. On se spominje 1629. kao branitelj (defensor) bračke komune, 1637. član je Malog vijeća (Consiglio secreto), a bio je i brački kancelar. God. 1632. sastavio je inventar svojih posjeda (Catastico overo Inuentario delli beni stabili di me Girolamo de Dominis...; Bufalis ga je priložio svom djelu o obitelji). God. 1608. bio je kum na krštenju budućega bračkog pjesnika I. Ivaniševića, prijatelja njegova sina pjesnika → DOMINIKA DOMINISA. Drugi Jerolimov sin Pavao (umro 1672) bio je kancelar komuna Hvar i Korčula, a istu dužnost obavljao je i na Levantu i u Moreji (Peloponez). I njegov brat Frano Alviz (umro prije 1688) bio je kancelar u Dalmaciji, Istri, Italiji, Moreji i na Levantu. Njegov sin Jerolim (rođen 1644), kojem je krsni kum bio pjesnik Ivanišević, bio je djed Franke, majke J. Bufalisa. U XVII. st. s prezimenom Dominis spominju se branitelji bračke komune Jerolim Nikolin (1629), Mihovil (1637, 1643), Pavao (1647), Frano Vickov (1647), Ivan Dominik (1670, 1672, a 1694. kao »coadjutore nel generalato«) i Jerolim (1670). Istu dužnost obavljao je i Jerolim Markov Gospodnetić (1637). Jerolim Franov Gospodnetićbio je 1637. kamerlengo bračke komune; iste je godine bio Jerolim Alvizov Gospodnetićsudac u Dolu i Frano Vickov Dominis sudac u Postirima, a Frano Jerolimov i Jerolim Dominikov Dominis te Marko Jerolimov Gospodnetićbili su članovi Malog vijeća. Jerolim Dominis bio je 1655. »coadjutore nel generalato«, a Pavao Gospodnetić1681. pučki povjerenik. Svećenik Petar Dominis (1654–1728) iz Pučišća natjecao se 1701. za položaj povaljskog opata, ali je izabran Ivan Cvitanić. Mletački knez na Braču (10. II. 1702) i generalni providur u Zadru (31. I. 1706) priznali su valjanim Petrov izbor. Spor je završio tek oko 1713. Cvitanićevim izborom. Petar je napisao spise Storia della famiglia Statileo (1697) i L’idea della Brazza (1705), koji nisu sačuvani. Rukopis o Braču, Petrov autograf, nestao je zajedno s knjižnicom zadarske gimnazije u II. svjetskom ratu. Za taj spis rečeno je da je pisan »con stile inornato« (Š. Ljubić), a kritički je o njemu pisao V. Brunelli. Djelo je bilo zanimljivo zbog topografskih podataka i onih s područja kulturne povijesti (posebno o nestalim arhitektonskim spomenicima) i arheologije te o istaknutim Bračanima i bračkim legendama. U poč. XVIII. st. djeluje brački notar Nikola de Dominis (oko 1704). God. 1724. sudačku službu obavlja Ivan Gospodnetić, a 1731/32. Ivan Nikola Dominis suprotstavlja se u plemićkom vijeću komune postupcima tadašnjega bračkog kneza Zuanna Antonija Barbara. U XIX. st. spominje se kapetan Pavao Gospodnetić (1810). Ivan Dinko Dominis jedan je od osnivača Javne dobrotvornosti u Postirima 1839. Pavao Dominis, svećenik u Postirima i Pučišćima, bio je 1861. potpisnik predstavke dalmatinskih intelektualaca i svećenika o sjedinjenju Dalmacije s Hrvatskom upućene Kraljevskom dikasteriju za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju u Beču. Istodobno se općina Postira, u kojoj su na vlasti bili predstavnici obitelji Dominis, Hranuelli i Lazaneo, izjasnila za autonomiju Dalmacije. Potkraj XIX. i na poč. XX. st. mnogi Gospodnetići iz Dola sele u Kaliforniju i Argentinu, a oni iz Postira u Čile. I Dominisi iz Bola i Dola u to vrijeme odlaze u Argentinu, SAD i Čile. Neke su obitelji nakon II. svjetskog rata optirale za Italiju. Potomci obitelji žive u današnje doba na Braču i u drugim dijelovima Hrvatske. — U Dolu se nalazi utvrđeni obiteljski dvor (Gospodnetićev dvorac) s kamenim grbom iz doba baroka. — Dokumenti o obitelji pohranjeni su u Arhivu HAZU u Zagrebu u zbirci Archivalia Brattiensia, koju je M. B. Vrsalović oporučno darovao HAZU (u grupi Kodeksi i grupi Acta).