Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

KABALIN (Caballin, Caballini, Kabalini), plemićka obitelj u Novom u Vinodolu. Predaja o njihovu talijanskom podrijetlu i doseljivanju u Novi potkraj XIII. st. u izvorima nije potvrđena. Austrijsko plemstvo s pridjevkom »od Ehrenburga« i grb dobili su od kraljice Marije Terezije 1772 (potvrđeno na Hrvatskom saboru 1802) braća Ivan Krstitelj (1716–1782), Juraj (1719–1783) i Nikola s obiteljima. Ivan Krstitelj je za svećenika zaređen 1739. Nakon studija prava i dogmatike na Sveučilištu u Beču postao je 1747. ličko-krbavskim arhiđakonom. God. 1767–69. sudjelovao je u radu državnoga povjerenstva koje se bavilo crkvenim preustrojstvom Karlovačkoga generalata, a 1772. imenovan je senjsko-modruškim biskupom. Zastupao je tezu o Senjskoj i Modruškoj biskupiji kao zasebnim biskupijama pod upravom jednoga biskupa, zbog čega se sukobio sa senjskim Kaptolom. Nakon ukidanja Modruške biskupije 1782. i njezina pripajanja Senjskoj, uspio je sačuvati naslov modruškoga arhiđakona i osigurati ga za svojega nećaka, poslije biskupa I. K. Ježića. Kao biskup stolovao je naizmjence u Senju i Novom te radio na obnovi senjske katedrale. Pokopan je u novljanskoj stolnoj crkvi sv. Filipa i Jakova, a portret mu se nalazi u biskupskoj palači u Senju. Juraj se u izvorima spominje kao narodni sudac u Novom. Za bune krajišnika pod vodstvom P. Ljubojevića u Varaždinskom generalatu 1755, sudjelovao je u radu istražnoga povjerenstva u Kanizsi kao tumač za hrvatski jezik. God. 1779. dobio je naslov viteza. Njegov sin Vinko (1765–1849) s djecom Franjom (1795–1849), Antonom i Marijom dobio je1840. od kralja Ferdinanda V. ugarsko plemstvo (barunat). Nikolini su sinovi Ivan i Anton Stjepan (1801–1870), koji je završio gimnaziju u Rijeci i filozofiju u Grazu. Na preporuku strica biskupa Ivana Krstitelja boravio je u rimskom zavodu Germanicumu 1777–82. i stekao doktorat, potom postao kanonikom modruškoga Kaptola i župnikom u Bribiru. Obitelji su pripadali i autor povijesno-geografskoga opisa Like i Krbave Brevis et compendiosa duorum Comitatuum Regni Croatiae Licae et Corbaviae descriptio (Novi di Mare 1775; HDA, Zbirka rukopisa MSC 556, f. 1–8) Ivan Nikola (1744–1817), koji je 1768. završio teologiju i filozofiju u Beču te 1784–1817. bio župnik u Ledenicama, Andrija (1883–1920), koji je 1908. završio teologiju u Senju, potom kao župnik u Ogulinu skrbio o novljanskoj mladeži zatvorenoj u ogulinskom zatvoru zbog napadaja na bana L. Raucha 1908. U napadaju te u pripremi I. kongresa Hrvatske napredne omladine 1909. sudjelovao je i Nikola (1890–1978), koji je te godine završio klasičnu gimnaziju u Sušaku a 1920. diplomirao građevinarstvo na Tehničkom fakultetu u Budimpešti. Službovao na željeznici u Zagrebu, potom u Karlovcu otvorio projektni ured (plan i nadzor pregradnje novljanskoga kaštela 1922–23). God. 1935. u zagrebačkom je izbornom kotaru na listi B. Jeftića izabran za zastupnika u Narodnoj skupštini, gdje se izjasnio kao »jugoslovenski nacionalist«, koji – zauzimajući se za demokratsku državu i protiv zapostavljanja hrvatskih krajeva – podupire većinu zahtjeva HSS(brošura Govor ing. Nikole Kabalina narodnog poslanika za grad Zagreb. Zagreb 1937). Bio je ministar trgovine i industrije u vladi M. Stojadinovića 1938–39. te potkraj 1938. donio uredbu o razdvajanju Trgovinsko-industrijske komore uZagrebu, što se tumačilo i kao potkopavanje hrvatskoga gospodarstva. Poslije njemačkoga napadaja bio je zatočen u logoru Banjica, a nakon rata u Srijemskoj Mitrovici zbog navodne suradnje s oblastima M. Nedića. Naposljetku radio u građevinskim poduzećima u Beogradu, Zagrebu i Zenici 1950–63. Članci o željezničkim, gospodarskim i komunalnim pitanjima, bilješke o I. i B.Mažuraniću te političke izjave objavljeni su mu u časopisima i novinama Obnova (1919), Tehnički list (1921), Sušački novi list (1924),Bankarstvo (1925), Naša sloga (1928), Karlovački kalendar (1929), Jugoslovenski Lloyd (1931), Jutarnji list (1932), Narodne novine (1935), Politika (Beograd 1937–38), Balkanska revija (Beograd 1938), Industrijalac (Beograd 1938), Vrbaske novine (1938) i Zanatlija (Beograd 1938), a sjećanja u zborniku Omladinski pokret na početku XX stoljeća u Rijeci Sušaku (Rijeka 1965). Među potomcima obitelji ističu se pjesnici → DAVID i → MLADEN te skladatelj → FEDOR.

LIT.: Obitelj. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 25–26. — M. Bogović: Povijest visokoškolske izobrazbe u biskupijama senjskoj i modruškoj ili krbavskoj. U: Visoko školstvo na području Riječko-senjske metropolije. Zagreb—Rijeka 1999, 17, 19, 53. — Ivan Krstitelj. — M. Sladović: Pověsti biskupijah senjske i modruške ili krbavske. Trst 1856, 123–125, 156. — I. Lentić: Portreti senjsko-modruških biskupa u biskupskoj palači u Senju od XVII. do XIX. stoljeća. Senjski zbornik, 5(1971–73) str. 196–198. — M. Bogović: Jozefinizam u biskupiji Senjsko-modruškoj. Zvona, 20(1982) str. 3. — Isti: Senjsko-modruška ili Krbavska biskupija. Zagreb 2003. — Juraj. — B. A. Krčelić: Annuae ili Historija 1748–1767. Zagreb 1952. — Ivan Nikola. — S. Antoljak: Hrvatska historiografija do 1918, 2. Zagreb 1992. — Nikola. — Nedjeljiva, snažna i napredna Jugoslavija.Narodne novine, 20(1935) 29.IV, str. 1–2. — I.Krznarić:Hrvatska napredna omladina. U:Omladinski pokret na početku XX stoljeća uRijeci – Sušaku. Rijeka 1965, 22–23. — I. Dražić:Iz novljanskih vremeplova (Novljani i ban Rauch).Novljanski zbornik, 3(1995) str. 291–292. — D.Babić:Prilog dokumentariju o Novljanima i Novom. Ibid., 4(2000) str. 586. — J. Piškulić-Ulkinić: Neuspjeli atentat, ali uspjela demonstracija protiv bana Raucha u Novom Vinodolskom, 12. srpnja 1908. godine.Ibid., str. 448–452.
 
Enver Ljubović i Redakcija (2005)