KABALIN, Fedor, skladatelj, dirigent, pedagog i glazbeni pisac (Zagreb, 12. VII. 1920). U Zagrebu završio klasičnu gimnaziju 1938. Studirao glasovir u Melite Lorković 1940/41. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, kompoziciju u M. Milojevića 1941–43. na Muzičkoj akademiji u Beogradu te 1944. diplomirao na Glazbenoj visokoj školi u Beču u L. Reichweina. Usavršivao dirigiranje u Salzburgu 1944 (C. Krauss i H. Swarovski), Pittsburghu 1963 (W. Steinberg), Tallahasseeu 1964–65 (R. Burgin) te Detroitu 1965 (S. Ehrling). Kompoziciju doktorirao 1965. na Eastman School of Music u Rochesteru. Od 1947. u Santiagu (Čile) vodi HPD »Jadran«, pomoćni je dirigent zbora na Pontificia universidad católica te gostujući dirigent Orquesta sinfónica nacional, s kojim je 1949. snimio vlastitu glazbu za igrani film El Paso maldito (Ukleti klanac, F. Matter; postoji i u verziji dviju suita za orkestar, op. 6). Od 1950. djeluje u SAD. Do 1952. poučava u privatnim školama u Versaillesu (Kentucky) i Chicagu, gdje potom do 1958. ravna HPD »Zora«, operni je i operetni dirigent te radi u glazbenoj administraciji Chicago Lyric Opera; 1959–60. na toj je dužnosti u San Francisco Opera, dirigira njemačkim zborom Männerchor i pročelnik je teorijskoga odjela na San Francisco Music & Arts Institute, gdje vodi i operni studio te dirigira simfonijskim koncertima. God. 1961–65. u Indiani predavao glasovir i vodio operni studio na Indiana University of Pennsylvania, 1965–69. u Midlandu (Michigan) bio dirigent Midland Symphony Orchestra te na Delta College voditelj TV programa s kulturnim i glazbenim temama, 1969–72. pročelnik glazbenoga odjela na Newark State College (danas Kean University, New Jersey), 1972–73. predavao teorijske predmete na Combs College of Music u Philadelphiji i 1977–86. na Manhattan School of Music u New Yorku, a usporedno u New Jerseyu dirigirao Garden State Ballet Company (1977–82), Lubo Opera Company (1977–79) i Lyric Opera (1983–86) te kubanskim ansamblima Grupo lírico cultural (1978–84) i Musical Theater Association (1982–83) specijaliziranim za zarzuele. Osim u SAD, bio je gostujući dirigent simfonijskih, opernih i akademskih orkestara u Italiji (Barga, 1974–75), Češkoj (Mariánské Lázně, Karlovy Vary, Opava, 1994–96), Kini (Xi’an, 1998–99), Bugarskoj (Pleven, Vidin, 1999–2002) i Rumunjskoj (Constanţa, 2002). Skladao je djela za orkestar (simfonijske pjesme Le Passioni, l’Omaggio all’Ottocento, op. 5, 1945. i Zidanje Skadra, op. 8, 1949; Symphonic Torso iz nedovršene opere El Alcalde de Zalamea, 1951–53, A Chronicle of Discovery and Conquest, op. 13, 1953), zbor (Resurrexit sicut dixit, uskrsni ofertorij za dvostruki zbor a cappella, 1943; Psalm 23 za ženski zbor, flautu, obou, harfu i orgulje, op. 11, 1952) i glasovir (Sonata, op. 3, br. 2, 1944; Dvije sonatine, op. 4, 1944; Triptych za dva glasovira, op. 21, 1963), komornu glazbu (Sonata a tre za obou d’amore, violu d’amore i continuo, 1942), solo-popijevke (Pìsme od ljubàvi na čakavske tekstove, op. 1, 1943), komornu operu u jednom činu (A Fable, op. 14, 1954) i kantatu-oratorij (Canticle of Seasons, op. 23, 1964). Rana djela nastala su pod utjecajem slavenskoga folklora, koji se odražava u asimetričnoj i promjenjivoj ritmici, poslije eksperimentira s politonalnošću i proširuje tonalne granice izbjegavanjem trozvuka s tercom (stavak Romance u Cantos de antaño, 1951, opera A Fable te početni i završni dio skladbe Ritual, 1963), dodekafonskim serijalizmom (stavak Barcarolla u Serenadi za orkestar, 1952, i Komorni koncert za flautu i gudače, 1962) i aleatorikom (kadenca Epizoda za gudački kvartet, 1967. i trija u skladbi Ritual). Ne priklanja se ni jednomu stilskomu smjeru, a skladanje mu se odlikuje oslanjanjem na tradiciju uza služenje glazbenim rječnikom i tehnikama XX. st., pri čem izbjegava ekstreme. Kao glazbeni pisac surađivao u časopisima Pro Arte (Santiago 1950–51), Musical America (New York 1951), Annual Research Bulletin (Indiana 1962–63), Midland Daily News (1965–68), Opera News (New York 1967–68), Choice for College and Research Libraries (Middletown, Connecticut, 1965–73), Musical Heritage Review (Oakhurst 1978), u zborniku Croatia. Land, People, Culture, 1 (Toronto 1964) i monografiji Zagrebački solisti (Zagreb 1994).
DJELA (praizvedbe): Toccata za glasovir, op. 3, br. 1. Beograd 1942. — Divertimento za puhački septet, op. 7. Santiago 1949. — Reflections za orkestar, op. 12. Louisville, Kentucky, 1954. — Fanfare-Processional za limeni ansambl i udaraljke, op. 24. Kalamazoo 1955. — Serenade za orkestar, op. 10. Chicago 1956. — Elegy of Exile za bariton i bas solo i mješoviti zbor. Chicago 1957. — Poem and Rhymes za violončelo i glasovir, op. 18. Chicago 1958. — Ceremonial Overture za orkestar, op. 15. Chicago 1959. — Böse Zeit (tekst H. Hesse) i Two American Songs, op. 17, solo-popijevke. San Francisco 1960. — Cantos de antaño za mješoviti zbor a cappella, op. 9. Kansas City, Kansas, 1960. — Nostalgica: Homeland Memories za gudački orkestar, op. 2a. Carmel 1960. — Invocation & Thanksgiving za orkestar, op. 19. Rochester 1961. — Chamber Concerto za flautu i gudače, op. 20; Ritual za ansambl udaraljki, op. 22; Dreams/Shifting Shapes za orkestar, op. 23. Rochester 1964. — Episodes za gudački kvartet. Newark 1976.
LIT.: Uspjeh hrvatskog glazbenika Kabalina. Hrvatska revija (Buenos Aires), 10(1960) 1, str. 111. — V. Nikolić: Fedor Kabalin, stalni dirigent simfonijskog orkestra u Midland-u, Michigan, USA. Ibid., 15(1965) 4, str. 389. — Koncert u Detroitu. Ibid. (Pariz), 16(1966) 2/4, str. 312. — (Osvrti na zbornik Croatia. Land, People, Culture): B. Anzulović, Hrvatska revija (München), 17(1967) 3/4, str. 338–341. — V. Ciprin, Ibid., 18(1968) 3, str. 350–351.
Zdravko Blažeković (2005)