GIGLI, Dionizije

traži dalje ...

GIGLI, Dionizije, propovjednik (Dubrovnik, 1648 — Dubrovnik, 10. X. 1700). Stupivši u Franjevački red, školovao se u Dubrovniku i u Italiji. Boravio je u franjevačkim samostanima u Dubrovniku i u Dubrovačkoj Republici, osobito na Pelješcu. Zbog nediscipline došao u sukob s Redom, ali je poslije obnašao dužnost definitora, kustoda i provincijala od 1698. Sudjelovao na općem kapitulu Reda u Rimu i umro nakon povratka. Njegovu smrt opjevao je na latinskom dubrovački prigodničar Brnja Ričardić (Bernardinus Ricciardius: In funere P. Dionisii Gigli). Cijenjen kao propovjednik na hrvatskom i talijanskom jeziku. Sabrao je više od tristo svojih propovijedi na hrvatskome i talijanskom jeziku da ih objavi u dva sveska, ali ga je u tome spriječila smrt. Poslije njegove smrti zbirka se izgubila. Pisao je i pobožnu poeziju na hrvatskome i latinskom jeziku. U rukopisnoj zbirci La Cornacchia d’Horatio, ovvero raccolta di vari componimenti seri e ridicoli iz 1691 (danas u biblioteci Franjevačkog samostana u Dubrovniku) zabilježen je njegov latinski epigram (Admodum R. P. Dionisii F. S. Francisci Epigramma).

LIT.: S. Slade: Fasti litterario-Ragusini. Venetiis 1767, 17. — B. Rode: Necrologium Fratrum Minorum de Observantia Provinciae S. P. Francisci Ragusii (u: Analecta franciscana, 6. Ad Claras Aquas 1917, 453). — M. Brlek: Rukopisi Knjižnice Male braće u Dubrovniku, 1. Zagreb 1952, 42. — M. Pantić: Petar Kanavelović i Dubrovnik (II). Zbornik Matice srpske za književnost i jezik (Novi Sad), 18(1970) XVIII/2, str. 225. — S. M. Crijević: Bibliotheca Ragusina, 1. Zagreb 1975.
 
Smiljka Malinar (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GIGLI, Dionizije. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 24.11.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/gigli-dionizije>.