JAKOVLJEVIĆ, Marijan

JAKOVLJEVIĆ, Marijan (Antun), propovjednik i prevoditelj (Banja Luka, 16. IV. 1780 — Fojnica, 10. XII. 1853). Školovao se u franjevačkim samostanima u Jajcu 1791–93. i Fojnici 1793–96, govorništvo i filozofiju završio u Zagrebu 1797–98, a teologiju studirao u Barleti, Assisiju, Anconi i Napulju 1798–1806. Za svećenika je zaređen u Italiji 1806; potom služio u Fojnici, Tuzli i Lipnici 1806–08, Gučoj Gori 1809, ponovo u Fojnici 1809–13, zatim do 1825. kao tajnik biskupa A. Miletića i uz to 1817–20. kao kustod Franjevačke provincije Bosne Srebrene te naposljetku kao župnik u Kupresu 1825–27. i u Gornjem Skopju 1827–1836. Ostatak je života proveo u fojničkom samostanu. Kao Miletićev tajnik podnio je 1824. izvješće Kongregaciji za širenje vjere o stanju u Bosni. Zaslužan je za razvoj školstva u Provinciji. Slovio je kao dobar propovjednik. Neke su mu propovijedi posmrtno objelodanjene, a druge su ostale u rukopisu. U »ilirski jezik« preveo je iz rukopisa B. Perišića asketska razmatranja Gaspara de Monte Sancto pod naslovom Bogoljubna redovnička duhovna zabava i Bogoljubna promišljanja, te Trideset i jedno bogoljubno promišljanje Bartula de Monte. Rukopisi prijevoda čuvaju se u fojničkom samostanu.