JAMNICKI, Ante

JAMNICKI, Ante, specijalist medicine rada (Mostar, 3. IX. 1914 — Zagreb, 13. I. 1971). Sin Lea, pedagoga i stenografa. Gimnaziju završio u Sarajevu 1932, medicinu diplomirao u Zagrebu 1939. Potom volontirao do 1941. pri Internom odjelu mostarske bolnice, 1941–42. bio voditelj ambulante u Posušju i 1942–43. liječnik na Visu. U rujnu 1943. odlazi u partizane te je do siječnja 1945. upravitelj divizijske bolnice, referent divizijskoga saniteta i šef sanitetskoga odjela zapovjedništva korpusa. Nakon završetka rata na dužnostima je u Ministarstvu zdravlja BiH (1948–51. ministar). Upravitelj Kliničke bolnice Medicinskog fakulteta u Sarajevu 1951–52, potom na specijalizaciji iz medicine rada u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada u Zagrebu. Specijalistički ispit položio 1957. Od 1955. do kraja života direktor je Centralnoga higijenskoga zavoda (poslije Republički zavod za zaštitu zdravlja) u Sarajevu. Izabran 1958. za honorarnoga profesora zaštite na radu na Visokoj tehničkoj školi u Sarajevu i na Metalurškom fakultetu u Zenici. Kao stipendist SZO usavršivao se u Finskoj, Švedskoj, Italiji, Austriji i Švicarskoj. U Ministarstvu zdravlja bavio se problemima zdravstvene zaštite i organizacijom zdravstvene službe u BiH. Za zdravstvene je radnike pokrenuo i održavao tečajeve iz medicine rada. Stupivši na čelo Republičkoga zavoda za zaštitu zdravlja, učinio ga je središnjom preventivnom zdravstvenom ustanovom za BiH; doveo je stručnjake s kliničkom izobrazbom, unaprijedio laboratorijsku službu, a djelatnicima omogućio usavršivanje u zemlji i inozemstvu. Započeo je više znanstvenih studija usmjerenih k promicanju zdravstvene zaštite u BiH i moderniziranju izvanbolničke medicine. Zastupao je nužnost regionalnoga ustroja zdravstvene zaštite kao složena sustava u kojem gravitacijska područja djeluju kao podsustavi. Proučavao je endemsku nefropatiju u sjeveroistočnoj Bosni, posebice aspekte terapije endemskih i neendemskih nefropatija, istraživao zdravstveno stanje i pobol pučanstva, kronične bolesti radne populacije, zaštitu majke i djeteta te socijalno-ekonomske i zdravstvene aspekte pobačaja u BiH. Istraživao je metodiku ugovaranja i utvrđivanja cijena zdravstvenih usluga i učinkovitost zdravstvene zaštite te pisao o ulozi zdravstvenoga odgoja u zaštiti zdravlja, o razvoju i organizaciji zdravstvene službe, o problemima zdravstvene zaštite te o statističkim pokazateljima iskoristivosti bolničke, ambulantno-polikliničke i dispanzerske službe. Surađivao u publikacijama Narodna skupština NR BiH (1948, 1950–51), Arhiv za higijenu rada (1955), Život i zdravlje (1956–57, 1960), Higijena (Beograd 1957), Bilten Centralnog higijenskog zavoda NR BiH, poslije Bilten Republičkog zavoda za zdravstvenu zaštitu odn. Socijalna medicina (1960–66, 1968; više godina glavni urednik), Savezni zavod za zdravstvenu zaštitu (Beograd 1966), objavivši sedamdesetak znanstvenih i stručnih članaka, studija i ekspertiza. Bio je član Izvršnoga komiteta Međunarodne unije za zdravstveno prosvjećivanje te predsjednik savezne Komisije za zdravstveno prosvjećivanje, Udruženja za preventivnu medicinu Jugoslavije i Glavnoga odbora Crvenoga krsta BiH.