KAMNIKAR, Josip

KAMNIKAR, Josip, zborovođa, orguljaš, skladatelj i glazbeni pedagog (Svibno kraj Rateča, 25. III. 1876 — Osijek, 10. VII. 1942). Orguljašku školu završio u Ljubljani 1893, potom bio orguljaš i zborovođa PD »Kum« u Rateču. Od 1902. djelovao u Osijeku kao zborovođa HPD »Lipa«, orguljaš u donjogradskoj župnoj crkvi, nastavnik glazbe i pjevanja u svim osječkim srednjim školama i od 1914. privatni učitelj glazbe u Tvrđi. Sudjelovao je u osnivanju drugoga Cecilijina društva u Tvrđi 1933. te vodio njegov zbor, a bio je i zborovođa Hrvatske pjevačke župe »Kuhač«. Razgranatom je djelatnošću podizao svijest o nacionalnom glazbenom izričaju. Pjevački zbor »Lipa« vodio je do 1940. uzdignuvši ga u vrstan koncertni sastav, s kojim je nastupao u Osijeku i drugim gradovima. Utemeljio je i od 1904. vodio pjevačku školu »Lipe«, 1919. Kamnikarov crkveni zbor, nastupao često kao tenor u solističkom vokalnom kvartetu »Lipe«. Na koncertima je promicao djela hrvatskih skladatelja nadahnuta folklorom. Repertoar je upotpunio vlastitim obradbama za zbor pučkih napjeva iz Bosne (Od kada mi frula ili Frula, Ciganska), Slavonije (Kritika, Svatovska, Svi mi kažu) i Slovenije (Meglica, Se davno mrači), a za nastupe vokalnoga kvarteta harmonizirao je Vijenac ilirskih pjesama i Vijenac šaljivih narodnih pjesama. Harmonizirao je i mnoge crkvene napjeve, a s crkvenim zborovima njegovao pjevanje u duhu cecilijanskoga pokreta. Objavio je priručnik Crkvena pjesmarica za ženske srednje škole za jednoglasno i višeglasno pjevanje (Osijek 1919). Istraživao je kulturnu i glazbenu prošlost Osijeka, pokrenuo sređivanje arhiva osječkoga društva »Liedertafel«, koji je preuzela »Lipa«, te zagovarao potrebu osnivanja gradske glazbene škole (Hrvatska obrana, 1918, 266). Objelodanio je vrijednu građu o crkvenoj glazbi, glazbenom školstvu i društvima u Osijeku (Crtice iz glazbene povijesti. U: Grad Osijek. Osijek 1941, 33–48).