KORDIĆ, Miloš

KORDIĆ, Miloš, pjesnik (Komogovina kraj Hrvatske Kostajnice, 10. VIII. 1944). Nakon završene učiteljske škole 1964. u Petrinji, studirao novinarstvo u Zagrebu. God. 1964–69. učiteljevao u Mečenčanima te do 1973. radio u Željezari Sisak, 1973–81. uređivao Vjesnik Željezare, potom bio tajnik Kolonije likovnih umjetnika. Nakon uspostave RH 1991, iselivši se u Beograd, radio kao vanjski suradnik RTV Srbije, od 1994. voditelj informativne službe Beopetrola te urednik istoimenoga glasila. Pjesmama, pričama i crticama, putopisima, reportažama i književnokritičkim prilozima među ostalim surađivao u periodicima Jedinstvo (1963–64, 1967–68, 1972, 1976), Telegram (1964–68), Mladost (Beograd 1965, 1967–69, 1977, 1979), Revija (1965, 1972, 1974), Republika (1966–67, 1990), Svjetlo (1966–67), Mogućnosti (1969–70, 1974, 1988), Forum (1970–73, 1976, 1978, 1986, 1991), Večernji list (1970), Galeb (1973–75), Radost (1973–74), Male novine (1975), Odjek (1976–77), Oko (1976, 1979), Zadarska revija (1979), Braničevo (Požarevac 1985, 1995), Koraci (Kragujevac 1988), Novi ljetopis Srpskog kulturnog društva Prosvjeta (1990) i Srpska zora (1990, 1993). Uređivao dječji list Kurir (1969–74) i književni časopis Riječi (1973; suradnik 1970, 1974, 1976–77). Nadahnut pučkim kazivanjem, u pjesničkom i proznom opusu služi se izražajnim bogatstvom jezika. U više zbirka slobodnoga stiha i narativnoga ritma i pjesmama u prozi (Spavač čistog sna, 1968; Grumen, 1971; Odavde do rata, 1972; Caprag, 1976; Dinosaur, 1977; Izrezano oko, 1982) te recitalnim poemama (Sloboda je nauk preduboki. Jasenovac 1976; Šuma na rukama. Sisak 1981) zaokupljen je poetskim objašnjavanjem zavičaja i njegove prošlosti, ali i socijalnim stanjem i problemima pojedinca. Modernijim pjesničkim tijekovima (detronizacija konteksta, ironija, fantastika, nadrealistička estetika) više se priklanja u kasnijim zbirkama (Rezači drame i kruha, 1989), a refleksivnosti, rekapitulaciji i sistematizaciji općeljudskoga i književnoga iskustva teži u novijoj esejističkoj prozi Propušteno (2005). Objavio knjige pripovijetka Konjanik (1982) i Đavolov šestar (2001) te pjesama za djecu E baš neću (1971), Sunce vrti suncokrete (1985) i Pođimo, pođimo (1987). Zastupljen u izborima Poleti pjesmo (Zagreb 1973), Plodne noći (Petrinja 1982), Skupljena baština (Zagreb 1993), Razzavičajeni pjesnici (Narodni srpski kalendar. Zagreb 1998), Antologija srpskog pjesništva u Hrvatskoj dvadesetog vijeka (Zagreb 2002) i Pripovijetka srpskih pisaca iz Hrvatske (Zagreb 2004). Prevođen je na albanski, makedonski, slovenski i mađarski.