KAVRAN, Božidar

KAVRAN, Božidar, političar i publicist (Zagreb, 22. IX. 1913 — ?, nakon 31. VIII. 1948). U Zagrebu završio gimnaziju 1932. i studij farmacije 1939. te radio kao ljekarnik u Zenici i Orahovici. Za studija bio članom nacionalistički usmjerenoga Kulturnoga akademskoga društva »August Šenoa« i 1937. pristupio ustaškomu pokretu, pa je 1936–37. sudjelovao u izdavanju proustaških listova Hrvatska gruda, Hrvatska zemlja, Grudobran, Njiva, Hrvatska njiva, Orač i Sijač, koje je cenzura ubrzo zabranjivala. Odbacujući teze o klasnoj podjeli, u njima je ustrajao na hrvatskoj državotvornoj misli te promicao neovisnost ustaštva o fašizmu i nacionalsocijalizmu, čime se suprotstavio S. Buću. Uhićen 1937. i – zbog izdavanja ilegalnoga lista Ustaša – zatvoren 1939; oslobođen nakon sporazuma Cvetković–Maček. U jesen 1941. imenovan je stožernikom Ustaškoga stožera za Zagreb i okolicu, od svibnja 1943. zamjenik je postrojnika i upravni zapovjednik Ustaše – hrvatskoga oslobodilačkoga pokreta (potkraj 1944. zadužen za izbjeglice i organizaciju povlačenja). U to doba objavio je političkopromidžbene i prigodne članke u izdanjima Hrvatski narod (1941, 1943, 1945), Alma mater Croatica (1942), Ustaška mladež (1942), Ustaški godišnjak (1943), Život za Hrvatsku (1943, 1945), Nova Hrvatska (1944), Ustaškinja (1944–45) i Ustaša (1945). U svibnju 1945. izbjegao u Austriju, gdje su ga britanske vojne oblasti zatočile u logor Sankt Gertraud, odakle je pobjegao. Na poticaj A. Pavelića suautor je temeljnih dokumenata i jedan od osnivača Hrvatskoga narodnoga otpora, sljednika ustaškoga pokreta (od 1947. pod vodstvom L. Sušića, M. Frkovića i Mehmeda Mehičića), zadužen za organizaciju oružane borbe u – prema njegovu mišljenju – privremeno okupiranoj NDH, pri čem se zauzimao za napuštanje ustaških simbola i, nakon očekivane pobjede, višestranačje. Pod imenom Gvardijan vodio je tzv. Akciju 10. travnja, u kojoj je od lipnja 1947. do srpnja 1948. više od stotinu naoružanih povratnika upućeno u Hrvatsku kako bi se povezale pojedine gerilske skupine. Većinu su uhitili djelatnici Uprave državne bezbjednosti (UDB), tako i Kavrana, kojega je u kolovozu 1948. Vrhovni sud NRH osudio na smrt. Premda je službeni nadnevak smaknuća 31. VIII. te godine, prema svjedočenju supruge Zlate, kazna je izvršena poslije (M. Planinić, 1994). Neuspjeh njegova pothvata, o kojem postoji opsežna, ali nerijetko nepouzdana literatura, utjecao je na odustanak od sličnih zamisli, a rasprava o krivnji koristila se u političkim sukobima među iseljenicima. K. je pak romansirano obrađen u knjizi Operacija Gvardijan (Zagreb 1958), za koju se vjeruje da ju je pod pseudonimom objavio djelatnik UDB.