KIRIGIN, Martin

KIRIGIN, Martin (Josip), liturgičar (Mirca kraj Supetra, 14. XII. 1908 — Ćokovac kraj Tkona, 7. XI. 2001). Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Splitu završio 1926. i te godine maturirao u tamošnjoj Državnoj gimnaziji. Filozofsko-teološki studij polazio na Teološkom fakultetu u Ljubljani. Za svećenika zaređen 1931. Bio je kapelan i vjeroučitelj u Hvaru. Stupio 1938. u benediktinski samostan Emaus u Pragu. Nakon nacističkoga protjerivanja benediktinaca otišao 1942. u Rim. U Papinskom institutu za kršćansku arheologiju polazio poslijediplomski studij i 1944. doktorirao tezom La mano divina nell’iconografia cristiana (tiskano u Vatikanu 1976). Nakon rata vratio se u Prag i ondje ostao do 1947, kad su komunističke vlasti zatvorile samostan Emaus. Prešavši u Maribor, obnovio je ondje benediktinski priorat, 1948. otišao u Opatiju u napušteni samostan benediktinaca olivetanaca, a odatle 1965. u benediktinski samostan Ćokovac, gdje je ostao do kraja života. Kao župnik djelovao je u Tkonu, Pagu i Biogradu. Predavao na Visokoj teološkoj školi u Rijeci od šk. god. 1948/49. patrologiju i kršćansku arheologiju te kraće vrijeme u Zadru. — Kao mlad svećenik pristupio je hrvatskomu liturgijskom pokretu i ubrzo postao jednim od njegovih voditelja. Ideje pokreta promicao i u Zagrebačkoj nadbiskupiji i Đakovačkoj biskupiji. God. 1934. pokrenuo je prvi hrvatski liturgijski časopis Život s Crkvom i do 1938. bio mu urednik. Suorganizator je i tajnik Prvoga liturgijskoga kongresa u Hvaru 1936. Kongres je utemeljio Odbor za promicanje liturgijske obnove u hrvatskom narodu, kojega je K. bio tajnik. Bio je djelatan na liturgijskim sastancima u Rijeci 1951. i Splitu 1954. te kao potpredsjednik Interdijecezanskoga liturgijskoga odbora 1955–65. Naglašivao je značenje narodnoga jezika u liturgiji i zauzimao se za liturgijsko čitanje, razmišljanje i življenje Biblije te je o tom pisao u časopisima i zbornicima Duhovni život (1934), Život s Crkvom (1934–38, 1940–42), Gospa Sinjska (1936), Croatia orans (Zagreb 1937), Služba Božja (1962–70, 1972–80, 1982, 1984–96). Također je surađivao u Križu na Jadranu, Vrhbosni, Vjesniku Đakovačke biskupije, Bogoslovskoj smotri, Crkvi u svijetu, Vrelu života, Liturgijsko-pastoralnom listiću Živo vrelo, Mariji, Zvonima, Našoj prisutnosti, Miru našem i izdanju Molite braćo. Priredio je meditacijske knjige Dva stola (1–5. Ćokovac—Tkon 1970–1971), Pomolimo se (Tkon—Ćokovac 1992) i Po Kristu, amen (Tkon 1993). Osim kraćih prijevoda u časopisu Služba Božja, preveo je u cijelosti ili u dijelovima knjige I. Herwegena Sveti Benedikt, lik i značenje (Zadar 1969), Hilarija iz Poitiersa Rasprava o starozavjetnim otajstvima (Zadar 1969), J. Galota Sveti Josip (Tkon—Ćokovac 1976) i Isus osloboditelj, soteriologija (Đakovo 1997), M. Magrassija Kristom zahvaćeni (Ćokovac 1978), A. Lentinija Život sv. Benedikta, zaštitnika Evrope (Rijeka 1980),A. Bella Marija – žena naših dana (Split 1994) i R. Guardinija Sveti znakovi (Split 1998², 2000³).