KLOBUČAR, Anđelko, skladatelj, orguljaš i pedagog (Zagreb, 11. VII. 1931). Brat dirigenta Berislava. U Zagrebu 1949. završio gimnaziju, u srednjoj glazbenoj školi 1947–48. učio orgulje u A. Vidakovića. Na Muzičkoj akademiji 1949–53. studirao orgulje u F. Lučića, 1950–54. kompoziciju u M. Cipre, a 1955. diplomirao na Historijsko-teorijskom odjelu. Orgulje usavršivao u A. Nowakovskoga u Salzburgu 1959/60, kompoziciju u A. Joliveta u Parizu 1965/66. U Zagrebu 1956–58. bio srednjoškolski nastavnik, 1958–63. glazbeni suradnik Dubrava-filma, 1963–68. profesor teorijskih predmeta u Muzičkoj školi »Blagoje Bersa«. Na Muzičkoj akademiji od 1968. docent, od 1977. izvanredni i od 1983. do umirovljenja 2001. redoviti profesor, a 1980–2001, osim 1993–95, i pročelnik Odjela za kompoziciju i glazbenu teoriju. Usporedno 1963–2000. predavao u Institutu za crkvenu glazbu pri Katoličkom bogoslovnom fakultetu. U Ljetnoj orguljaškoj školi u Šibeniku 1995–2001. vodio seminare suvremene glazbe za orgulje, a od 1999. bio i ravnatelj programa. Od 1992. redoviti član HAZU. — Kao orguljaš ostvario je iznimnu koncertnu karijeru u nas i u inozemstvu (Austrija, Francuska, Italija, Mađarska, Savezna Republika Njemačka, Poljska, SSSR, Velika Britanija). U njegovu su repertoaru, široka stilskoga raspona, posebno mjesto zauzimala djela hrvatskih skladatelja iz ranijih razdoblja (A. Antico de Montona, F. Bosanac, V. Jelić, F. Pintarić) te djela suvremenika (N. Devčić, M. Miletić, N. Njirić, B. Papandopulo, Marko Ruždjak, S. Šulek, L. Županović), kojih je više skladba, nastalih na njegov poticaj, i praizveo. Od svjetskoga repertoara cijenjene su bile njegove izvedbe djela francuskih skladatelja, osobito O. Messiaena, orguljski opus kojega je dobro poznavao i prvi u nas promicao. U interpretaciji se isticao istančanim osjećajem za dinamiku i briljantnom tehnikom te poglavito velikim poznavanjem orguljske registracije. Snimio je dvadesetak gramofonskih ploča i CD za tvrtke Jugoton i Croatia Records (niz Hrvatska glazbena baština: Anđelko Klobučar. Orgulje, Jugoton, 1978). Više od 50 godina djelovao je i kao orguljaš zagrebačke katedrale. — Kao skladatelj predstavio se 1952. izvedbom vlastite Prve passacaglie za orgulje. Njegov opsežan opus, koji obuhvaća simfonijsku, koncertantnu, orguljsku, komornu, vokalnu i vokalno-instrumentalnu te filmsku i crkvenu glazbu, po iznimnoj složenosti i izdiferenciranosti osobita je pojava u hrvatskoj i svjetskoj povijesti glazbe u drugoj pol. XX. st. Promatrajući njegove skladbe prema višestrukim kriterijima koje je uspostavila tradicija, uviđa se da one tradiciju afirmiraju, ali se istodobno od nje i odvajaju po visoku stupnju skladateljeve individualizacije u tumačenju tih kriterija. Primjerice, Klobučarov bi opus bez oslonca na teoriju glazbenih vrsta u XIX. st. bilo nemoguće objasniti (ali ne onako kako su se na nju oslanjali I. Stravinski ili B. Bartók), no budući da je po svojoj raznolikosti upravo svojevrsna kritika te teorije, neprijeporno pripada glazbi XX. st. Slično se kroz njegov opus provlači kategorija funkcionalnosti između dvaju polova, crkvene i filmske glazbe, koji se u medijskoj ulozi glazbe gotovo posve isključuju. Za njega maksimalna funkcionalnost glazbe ne dovodi u pitanje njezinu umjetničku vrijednost, i obratno. Stoga Klobučara kao skladatelja filmske glazbe, kojoj pripada znatan dio opusa, ili kao skladatelja crkvene glazbe valja promatrati u kontekstu cjelokupnoga opusa. Izvor je takva estetičkoga stajališta i njemu sukladne poetike skladanja u njegovu specifičnom glazbeničkom habitusu, koji podjednako određuje orguljaški i skladateljski profil. U Klobučara postoji svojevrsna podudarnost između radosti muziciranja i radosti skladanja, ali i u tom ima odstupanja. Primjerice, utjecaj opsežnoga orguljaškoga repertoara jedva se nazire u vlastitim skladbama za orgulje ili u skladbama za različite sastave. Također, njegovo poznavanje glazbene literature XX. st. ne odražava se u opusu u smislu narušivanja individualnoga stila, i to poglavito stoga što skladanju najčešće pristupa na poticaj izvođača, onih koji tu glazbu vraćaju radosti muziciranja. Čak i u filmskoj glazbi ponajčešće filmski suradnici, čini se, privremeno dobivaju ulogu glazbenih interpretatora. Skladao je glazbu za 20 igranih filmova (Carevo novo ruho, Breza, Izgubljeni zavičaj, A. Babaja, 1961, 1967, 1980; U gori raste zelen bor, A. Vrdoljak, 1971; Tajna Nikole Tesle, K. Papić, 1980), 55 dokumentarnih (Ivan Meštrović, Š. Šimatović, 1962; Mirko Rački, R. Ivančević, 1969; Ribari iz Urka, Papić, 1974; Juraj Dalmatinac, O. Miletić, 1977; Antun Motika, B. Benažić, 1992) i 44 animirana filma (Proljetni zvuci, Mala sirena, U paukovoj mreži, V. Jutriša i A. Marks, 1960, 1969, 1971; Kovačev šegrt, Z. Bourek, 1961). U pokušaju valoriziranja njegova dosadašnjega opusa, koji živi na više recepcijskih razina i uživa popularnost u najširim slojevima izvođača i publike, ponajprije valja izdvojiti skladbe za orgulje (M. Demović uredio zbirku Skladbe za orgulje. Zagreb 2001), šest gudačkih kvarteta, poveću skupinu skladba u kojima su orgulje i gudački kvartet jezgra širega izvođačkoga sastava, skupinu skladba za puhačke ansamble te posebno one dijelove crkvenoga opusa koji se umjetničkom vrijednošću izdižu iznad pukoga imperativa funkcionalnosti i koji su po kvaliteti jedinstveni u suvremenoj hrvatskoj crkvenoj glazbi (Hrvatska pučka misa, Papinska misa; CD Anđelko Klobučar. Duhovna zborska glazba, Best Music, 2001, nagrada »Porin« 2002. za najbolji autorski album). Mnogobrojne crkvene skladbe tiskane su mu u pjesmaricama i zbirkama Hrvatske pučke mise (Zagreb 1976), Pjesmarica Božjega naroda (Zagreb 1981), Pjevajte Gospodu pjesmu novu (Zagreb 1983, 2003²), Vječno vrelo (Zagreb—Zadar 1984, 6 izd. do 2006), Slavimo Boga (Frankfurt na Majni—Zagreb 1993), Najljepše Gospi i Uskrsne pjesme (obje Zagreb—Zadar 1997), Služite Gospodinu u veselju (Zagreb 1998), Pjev otkupljenih (Zagreb 2003), Dođi, Gospodine Isuse (Varaždin 2005) te u glazbenim prilozima časopisa Sv. Cecilija (1981, 4; 1988, 2–3; 1994, 2; 1996, 4; 1997, 4). Premda uvijek proizlaze iz istoga estetičkoga ishodišta, njegove se skladbe žele, čini se, slobodno kretati po različitim repertoarnim kanonskim podlogama. Ta je tipična nefiksiranost glazbenosti utjecala i na glazbu nekih mlađih hrvatskih skladatelja (Ruždjak). Većina mu je skladba tiskana u pojedinačnim izdanjima, a neke u zbirkama Mi smo radost svoje zemlje (Zagreb 1959, 1961²), Mi smo sretno pokoljenje (Zagreb 1960, 1964²), Solo popijevka hrvatskih skladatelja, 2 (Zagreb 1975), Izbor skladba za dječje zborove (Zagreb 1980), Skladbe za saksofon (Zagreb 1982), Šest kvarteta za četiri klarineta in B (Zagreb 1998), Mandolina. Skladbe za mandolinske orkestre, 2 (Imotski 1999), Hrvatski skladatelji za klarinet i glasovir, 1–4 (Zagreb 1999–2000), Hrvatski skladatelji za obou i glasovir (Zagreb 2000), Zbirka etida za violinu (Zagreb 2003), Zmajska pjesmarica (Zagreb 2006) te u zborniku Tema Tadijanović (Slavonski Brod 2002). Obradio je ili za suvremenu izvedbu priredio skladbe Pintarića (Preludij i fuga za orgulje, 1969), J. Bajamontija (oratorij Prijenos sv. Dujma, 1969), P. Kneževića (Misa v hrvatski jazik, 1981), I. L. Šebelića (Misa, 1983) i J. Draškovića (Plesovi za puhački trio, 1985). Autor je rasprava i studija o skladateljima F. Duganu i A. Milanoviću, orguljama u šibenskoj i zagrebačkoj katedrali te o crkvenim popijevkama (Rad JAZU, 1969; Sv. Cecilija, 1969, 1, 1978, 2–3, 1995, 1–2; O. fra Anđelko Milanović. Život i djelo. Zagreb 1996; Cithara octochorda, 2. Komentari i studije. Zagreb 1998). Bio je urednik glazbenih priloga u časopisu Sv. Cecilija 1969–78. i s Miroslavom Martinjakom 1995–2001. Dobitnik je nagrada »Milka Trnina« 1970. za koncertantnu djelatnost, »Josip Slavenski« 1984. za Koncert za orgulje i orkestar, »Vladimir Nazor« 1989. za Partitu za orgulje i za izvedbu Messiaenove skladbe La nativité du Seigneur te 1995. za životno djelo, »Ivan Lukačić« 1991. za koncert francuske barokne glazbe i 1999. za rad na hrvatskoj glazbenoj baštini, a osobito za rekonstrukciju oratorija Prijenos sv. Dujma, Nagrade grada Zagreba 1997. te nagrade »Porin« 2002. za poseban prinos hrvatskoj glazbenoj kulturi.
DJELA (praizvedbe, izbor): Prva passacaglia za orgulje. Zagreb 1952. — Naša zemlja za mješoviti zbor (stihovi B. Pavlović). Zagreb 1956. — Ljubav za mješoviti zbor (stihovi B. Pavlović). Zagreb 1957. — Minijature za glasovir. Zagreb 1957. — U spomenar, ciklus pjesama za bariton i glasovir (stihovi D. Ivančan). Zagreb 1959. — Balade Petrice Kerempuha, kantata za mješoviti zbor i dva glasovira (stihovi M. Krleža). Zagreb 1960. — Crni kos za dječji zbor i glasovir. Zagreb 1960. — Napitnica za mješoviti zbor (stihovi A. B. Šimić). Zagreb 1960. — Poljubac za mješoviti zbor (stihovi B. Pavlović). Zagreb 1960. — Carevo novo ruho, suita za simfonijski orkestar. Zagreb 1961. — Zemlja za mješoviti zbor (stihovi B. Pavlović). Zagreb 1961. — Galženjačka za mješoviti zbor (stihovi M. Krleža). Zagreb 1963. — Misa za mješoviti zbor i orgulje. Zagreb 1964. — Sonatina za glasovir. Zagreb 1964. — Suita alleluiatica za orgulje. Zagreb 1964. — Prva sonata za orgulje. Zagreb 1965. — Skromna kantata za mješoviti zbor i orkestar (stihovi M. Slaviček). Zagreb 1965. — Triptih za orgulje. Zagreb 1965. — Diptih za violončelo i glasovir. Zagreb 1966. — Pet minijatura za klarinet i glasovir. Zagreb 1966. — Sonata za violončelo i glasovir. Zagreb 1966. — Muzika za gudače. Zagreb 1967. — Tri stavka za harmonikaški orkestar. Zagreb 1967. — Canzona za rog i orgulje. Zagreb 1968. — Diptih za harfu. Zagreb 1968. — Druga sonata za orgulje. Zagreb 1968. — Duo za flautu i harfu. Zagreb 1968. — Skica za violončelo i udaraljke. Zagreb 1968. — Tri madrigala za mješoviti zbor (stihovi B. Pavlović). Zagreb 1968. — Balade Petrice Kerempuha za mješoviti zbor i orkestar (stihovi M. Krleža). Zagreb 1969. — Kontrasti za klarinet i glasovir. Zagreb 1969. — Pièce en mosaïque za orgulje. Zagreb 1969. — Skice za glasovir. Podgorica 1969. — Prva sonata za violu i glasovir. Zagreb 1970. — Sonata za rog i orgulje. Zagreb 1970. — Studija za simfonijski orkestar. Zagreb 1970. — Prvi klavirski trio. Zagreb 1971. — Prvi puhački kvintet. Zagreb 1971. — Studija za harfu. Zagreb 1971. — Fantazija i toccata za orgulje. Zagreb 1972. — Largo – Con brio za klarinet i glasovir. Zagreb 1972. — Prvi gudački kvartet. Zagreb 1972. — Tužaljka Jeremije proroka za soliste, mješoviti zbor i orgulje. Zagreb 1972. — Druga sonata za violu i glasovir. Zagreb 1973. — Drugi klavirski trio. Zagreb 1973. — Misa za muški zbor i orgulje. Zagreb 1973. — Tri ugođaja za gudački orkestar. Zagreb 1973. — Četiri minijature za orgulje. Zagreb 1974. — Drugi gudački kvartet. Zagreb 1974. — Dva preludija za orgulje. Zagreb 1974. — Freske za orgulje. Zagreb 1974. — Pet stavaka za orgulje. Zagreb 1974. — Prva sonata za violinu i glasovir. Zagreb 1974. — Drugi puhački kvintet. Zagreb 1975. — Epizode za klarinet i glasovir. Zagreb 1975. — Klavirski kvartet. Zagreb 1975. — Tri stavka za flautu, obou i klarinet. Zagreb 1975. — Zeleni gušter, ciklus pjesama za tenor i komorni sastav (stihovi J. Novosel). Zagreb 1975. — Ciaccona za klarinet i glasovir. Zagreb 1976. — Divici Mariji za mješoviti zbor i orgulje (stihovi M. Marulić). Zagreb 1976. — Hommage a Cecchini za orgulje. Osor 1976. — Molitva Gospi za mješoviti zbor (stihovi I. Meštrović). Zagreb 1976. — Preludij, interludij i postludij za orgulje. Zagreb 1976. — Preminuće sv. Franje za recitatora, soliste, zbor i orgulje. Sinj 1976. — Sekvence za klarinet i glasovir. Zagreb 1976. — Epithalam za orgulje. Düsseldorf 1977. — Koralna fantazija »Zdravo budi Marijo« za orgulje. Zagreb 1977. — Puhački trio. Zagreb 1977. — Tifusari za mješoviti zbor (stihovi J. Kaštelan). Zagreb 1977. — Trenutci, ciklus pjesama za mezzosopran i glasovir (stihovi D. Cesarić). Maribor 1978; verzija za mezzosopran i gudački kvartet. Zagreb 1980. — Monolog za klarinet. Zagreb 1979. — Skica za violončelo i glasovir ili udaraljke. Zagreb 1979. — Sonatina za glasovir četveroručno. Zagreb 1979. — Suita za deset puhača. Zagreb 1979. — Tri duhovna stiha za tenor i orgulje. Makarska 1979. — Druga sonata za violinu i glasovir. Zagreb 1980. — Duo za fagot i violončelo. Zagreb 1980. — Kvartet za kvartet trombona. Zagreb 1980. — Musica festiva za orgulje. Sinzig 1980. — Tri stavka za gudački kvartet. Zagreb 1980. — Misa u čast sv. Franje za soliste i zbor. Zagreb 1981. — Pjesma stvorova za orgulje. Zagreb 1981. — Treća sonata za orgulje. Zadar 1981. — Treći puhački kvintet. Zagreb 1981. — Diptih za rog i orgulje. Zagreb 1982. — Monolog za kontrabas. Zagreb 1982. — Sonata za alt-saksofon i glasovir. Zagreb 1982. — Concertino za dva kontrabasa i gudače. Zagreb 1983. — Koncert za orgulje i simfonijski orkestar. Zagreb 1983. — Diptih za glasovir četveroručno. Zagreb 1984. — Koralna fantazija za orgulje. Zagreb 1984. — Sonata za kontrabas i glasovir. Zagreb 1984. — Suita za orgulje. Zagreb 1984. — Svečana misa za mješoviti zbor, puk i orgulje. Zagreb 1984. — Tri stavka za trio gitara. Zagreb 1985. — Triptih za gudače i čembalo. Zagreb 1985. — Diptih za rog i gudače. Zagreb 1986. — Concertino za orgulje, gudače i timpane. Zagreb 1987. — Jubilatio za orgulje. Zagreb 1987. — Muzika za orgulje i simfonijski orkestar. Zagreb 1987. — Vitrail za orgulje. Zagreb 1987. — Druga passacaglia za orgulje. Zagreb 1988. — Stavak za rog i gudački kvartet. Zagreb 1988. — Partita »Ad Pavlinos« za orgulje. Lepoglava 1989. — Prvi koncert za violinu i gudače. Zagreb 1989. — Treći gudački kvartet. Zagreb 1989. — Tri stavka za sekstet limenih puhača. Zagreb 1989. — Varijacije za dva glasovira. Zagreb 1989. — Arioso e allegro za rog i orgulje. Zagreb 1990. — Tri duhovna stiha za dva soprana i glasovirski trio. Zagreb 1990. — Četvrti gudački kvartet. Zagreb 1991. — Glazba za kvartet (klarinet, violina, violončelo, glasovir). Zagreb 1991. — Preludij, Arioso i Toccata za glasovir. Zagreb 1991. — Rapsodija za violinu i glasovir. Zagreb 1991. — Aurea bulla 1242, kantata za bariton, mješoviti zbor i orkestar (fragmenti iz Zlatne bule Bele IV). Samobor 1992. — Drugi koncert za violinu i gudače. Zagreb 1992. — Scherzo za sedam puhača. Zagreb 1992. — Lice osame, ciklus pjesama za bariton i glasovir (stihovi I. Golub). Zagreb 1993. — Sonata za gitaru. Zagreb 1993. — Stavak za komorni ansambl. Zagreb 1993. — Intrada, Pastorala i Toccata za orgulje. Zagreb 1994. — Misa za mješoviti zbor, bariton, puk i orgulje u čast devetstote obljetnice Zagrebačke biskupije (Papinska misa). Zagreb 1994. — Molitva za dva soprana i gudački orkestar. Zagreb 1994. — Passacaglia za dvije gitare i kontrabas. Zagreb 1994. — Tri duhovna stiha za dva soprana i gudački orkestar. Zagreb 1994. — Božićne minijature za orgulje. Zagreb 1995. — Collage za orgulje. Zagreb 1995. — Finale za orgulje. Zagreb 1995. — Kvintet za orgulje i gudački kvartet. Zagreb 1995. — Staroslavenska misa za mješoviti zbor i orgulje. Zagreb 1995. — Suita u čast sv. Dujma za orgulje. Split 1995. — Cantabile e scherzo za orgulje. Zagreb 1996. — Tri preludija za harfu. Zagreb 1996. — Tri stavka za flautu i gudački kvartet. Split 1996. — Duo za bas-klarinet i marimbu. Zagreb 1997. — Preludiji za orgulje. Zagreb 1997. — Uskrsnu Isus doista, partita na napjev iz Cithare octochorde za gudački kvartet. Zagreb 1997. — Varijacije za simfonijski orkestar. Hrvatski radio 1997. — Collage za gudački orkestar. Zagreb 1998. — Klavirski kvartet. Zagreb 1998. — Koncert za orgulje i timpane. Zagreb 1998. — Mozaik za kvartet saksofona. Zagreb 1998. — Postludij za orgulje. Zagreb 1998. — Tanec za mandolinski orkestar. Imotski 1998. — Va selu jednom za bariton i gitaru (stihovi I. Golub). Zagreb 1998. — Cantilena e rondo za tubu i glasovir. Zagreb 1999. — Gregorijanski triptih za puhački orkestar. Zagreb 1999. — Passacaglia za gudački orkestar. Zagreb 1999. — Rondo za orgulje. Zagreb 1999. — Stavak za tenor-trombon i glasovir. Zagreb 1999. — Trio za violinu, rog i glasovir. Zagreb 1999. — Canzona za glasovirski kvintet. Zagreb 2000. — Peti gudački kvartet. Zagreb 2000. — Sonata za violončelo solo. Zagreb 2000. — Trio za klarinet, violu i glasovir. Zagreb 2000. — Sekvenca o b. A. Kažotiću za mješoviti zbor, komorni orkestar i orgulje. Zagreb 2001. — Rondo za bandoneon i gudački kvartet. Zagreb 2002. — Šesti gudački kvartet. Osor 2002. — Dva moteta: Danas Krist rodi se, Dođoh da život imaju za mješoviti zbor. Zagreb 2003. — Hrvatska misa za zbor, puk i orkestar. Đakovo 2003. — Korizmeni diptih za sopran i gudački kvartet (stihovi Cithara octochorda). Zagreb 2003. — Misa božićnoga vremena za dva jednaka glasa i orgulje. Zagreb 2003. — Sonata za gitaru. Zagreb 2003. — Duo za dvije violine. Zagreb 2004. — Intrada, Arioso i Fuga za tri flaute. Zagreb 2004. — Mozaik za gitaru. Osor 2004. — Triptih B-A-C-H za orgulje. Bol 2004. — Božićna pastorala za dječji zbor i orgulje. Sinj 2005. — Koncert za gitaru i gudački orkestar. Varaždin 2005. — Koncert za orgulje solo. Beč 2005. — Opomena za troglasni muški zbor i glasovir (stihovi A. B. Šimić). Zagreb 2005. — Preludij, fuga i postludij za flautu i gitaru. Osor 2005. — Rondo za violinu. Zagreb 2005. — Solo za rog. Pula 2005. — Bu kak bu za muški ili ženski ili mješoviti zbor (stihovi M. Krleža). Zagreb 2006. — Concertino za gudački orkestar. Maribor 2006. — Concerto grosso za gudački orkestar. Varaždin 2006. — Četvrti puhački kvintet. Zagreb 2006. — Glazba za ansambl Cantus. Zagreb 2006. — Tri duhovna stiha za sopran i gudački kvartet. Zagreb 2006. — Tri stabla za muški ili ženski ili mješoviti zbor (stihovi D. Tadijanović). Zagreb 2006. — Potpuniji popisi djela, diskografije i filmografije: N. Gligo i J. Martinčević (programska knjižica koncerta u povodu 70. rođendana, Zagreb, 14. XII. 2001). — I. Paulus, Glazba s ekrana. Hrvatska filmska glazba od 1942. do 1990. godine. Zagreb 2002. — N. Gligo, J. Martinčević i T. Petrović, Theoria, 5(2003) 5, str. 37–40.
LIT.: J. Andreis: Povijest glazbe, 4. Zagreb 1974. — N. Njirić: Anđelko Klobučar. O 50-obljetnici rođenja. Sv. Cecilija, 51(1981) 4, str. 102. — Anđelko Klobučar. Ljetopis JAZU, 1989, 92, str. 506–508; Ljetopis HAZU, 1993, 96, str. 410–411. — H. Breko: Neke značajke orguljskog opusa Anđelka Klobučara. Arti musices, 27(1996) 1, str. 41–66. — (Intervjui): V. Požgaj, Vjesnik, 57(1996) 6. VII, str. 20. — H. Breko, Cetinska vrila, 6(1998) 1, str. 36–39. — I. Paulus, Hrvatski filmski ljetopis, 4(1998) 15, str. 125–132. — A. Macinanti, Arte organaria e organistica (Bergamo—Carrara), 8(2001) 36, str. 40–41. — D. Komanov, Vijenac, 10(2002) 206, str. 33. — D. Maček, Sv. Cecilija, 73(2003) 4, str. 82–83. — E. Kirchmayer-Bilić: 50 godina orguljaške službe Anđelka Klobučara. Hrvatsko slovo, 4(1998) 143, str. 22. — I. Paulus: Orguljaš u filmskom studiju. Anđelko Klobučar i njegova filmska glazba. Hrvatski filmski ljetopis, 4(1998) 15, str. 133–152. — 70 godina života Anđelka Klobučara. Sv. Cecilija, 71(2001) 4, str. 87. — J. Martinčević: Majstor Anđelko Klobučar. Hrvatsko slovo, 7(2001) 348, str. 15. — B. Pofuk: Majstorska i draga glazba. Jutarnji list, 4(2001) 17. XII, str. 41. — V. Požgaj: Višestruko i bogato djelo. Vjesnik, 62(2001) 17. XII, str. 15. — L. Salvadori: La musica per organo di Anđelko Klobučar. Arte organaria e organistica, 8(2001) 36, str. 42–43. — B. Špoljarić: Anđelko Klobučar ili lovornik koji to nikada nije želio postati. Cantus, 2001, 112, str. 36–37. — B. Magdić: Orguljaši orguljašu. Večernji list, 46(2002) 12. II, str. 17. — Z. Stahuljak: U čast Anđelka Klobučara. Hrvatsko slovo, 8(2002) 356, str. 19. — Lj. Očić: Orguljska umjetnost. Zagreb 2004, 76–82. — Hrvatsko društvo skladatelja 1945.–2005. Zagreb 2005.
Nikša Gligo (2009)
