KLUZ, Franjo

KLUZ, Franjo (Kljuz), vojni zrakoplovac (Jošik kraj Bosanske Dubice, 18. IX. 1912 — Omiš, 14. IX. 1944). Završivši građansku školu, radio u odvjetničkoj pisarnici, odakle prelazi u Vazduhoplovstvo Vojske Kraljevine Jugoslavije, u kojem je završio dočasničke škole za mehaničara i pilota (1939) te postignuo čin narednika. Od 1941. u Zrakoplovstvu NDH, 1942. promaknut u časničkoga namjesnika, no povezavši se s komunistima, 23. svibnja zrakoplovom tipa »Potez XXV A2« prebjegao je iz banjolučke zračne luke Zalužani na uzletište Urije kraj Prijedora (toga dana prebjegao i R. Čajavec). Kako partizanski pokret do tada nije raspolagao letjelicama, taj je čin (u zapadnoj javnosti isprva pripisivan četnicima) imao promidžbeni učinak, a imenima prebjega ubrzo je potpisan letak, distribuiran iz zraka, u kojem se pripadnici domobranstva pozivaju na borbu »za jednu zaista nezavisnu Hrvatsku«. Nakon, po svem sudeći, triju borbenih letova, u kojima je, među ostalim, napao ustašku bojnu kraj Orahove i bombardirao civilne zgrade u Bosanskom Novom, zrakoplov mu je 6. srpnja uništen na tlu kraj Sanskoga Mosta, pa je (od kolovoza kao član KPJ) vodio službu veze i tehniku u Operativnom štabu za Bosansku krajinu te od studenoga iduće godine bio pripadnik Prve vazduhoplovne baze NOVJ u Livnu. U travnju 1944. dodijeljen novoosnovanoj 352. (jugoslavenskoj) eskadrili britanskoga Kraljevskoga ratnoga zrakoplovstva, poznatoj i kao Prva lovačka eskadrila NOVJ, u kojoj je u činu kapetana bio pomoćnik zapovjednika i sekretar ilegalne partijske organizacije. Nakon izobrazbe u okolici Benghazija, postrojba je prebačena u zračnu luku kraj Termolija, odakle je od kolovoza 1944. djelovala nad BiH i južnom Hrvatskom. K. je poginuo za svoje 12. borbene zadaće u sastavu eskadrile, tijekom napadaja lovcem bombarderom »Spitfire Mk. V.CT« na njemačke transportne brodove. Sastavio je izvješće o akciji kraj Orahove (objavljeno u Krajiškim partizanskim novinama, 1942, 20) i upute za protuzračnu obranu za službe u Operativnom štabu. Posmrtno je promaknut u majora. — Uspomena na nj njegovala se na više razina, nerijetko s mistifikacijama. Na obljetnicu preleta partizanima – pogrješno datirana 21. svibnja – od 1948. slavio se Dan Jugoslovenskoga ratnoga vazduhoplovstva; podignuti su mu spomenici u Omišu, Banjoj Luci, Međuvođu i Beogradu te po njem nazvani beogradska tvornica padobrana i konfekcije (1948), tiskara u Omišu (1964), aeroklub u Zemunu i zlatna medalja Vazduhoplovnoga saveza Jugoslavije. Njegovu romansiranu biografiju objavili su M. Gončin (Krila Franje Kluza. Beograd 1970; skraćeno izd. Franjo Kluz. Gornji Milanovac 1974) te Lj. Ćurgus, D. Jončić i Đ. Milanović (Nad svojom zemljom. Beograd 1973), u beogradskim periodicima V. Kraljević (Borba, 1955, 116), Ž. Vukosavljević (Aero svet, 1955, 85–95), B. Popović (Front, 1959, 10–17; ilustrirao A. Maurović) i A. Radaković (Crvena zvezda, 1959, 398–401; 1960, 402) te u stripu S. Stojanović (Aero svet, 1957), Z. Sulić (Kekec, 1959) i J. Peternelj s J. Milanovićem (Yu strip, 1980–84). Neki motivi iz njegova života slobodno su obrađeni u filmu i seriji Partizanska eskadrila H. Krvavca (1979; scenarij Đ. Lebović i M. Smoje).