KRUŠLIN, Mihovil

KRUŠLIN, Mihovil (Mihalj, Mijo, Miško), slikar (Ključ Brdovečki, 4. IX. 1882 — Ključ Brdovečki, 5. VI. 1962). U Zagrebu od 1897. učio stolarski zanat, oko 1900. dobio prve pouke u slikarstvu od J. Bužana, od 1903. polazio slikarsku školu M. C. Crnčića i B. Čikoša Sesije te 1907–11. ALU (Crnčić). God. 1909. s Lj. Babićem pomagao Crnčiću u izradbi triptiha Pogled s Plasa, 1911. obilazio Velebit (Pogled na Rujno I, ulje), na poč. 1912. usavršivao se u Parizu, gdje ga je portretirao M. Kraljević (ulje, MG), 1926–27. sa svojim pučkoškolskim učiteljem M. Kovačićem putovao po Sredozemlju i sjevernoj Africi. Djelovao je kao slobodni umjetnik u Kraljevici 1914–16, Graboštanima 1916–22, Farkaševcu kraj Samobora 1922–40, potom u rodnom mjestu. Slikao je krajolike, najviše uza Savu i Sutlu te marine, uravnoteženim koloritom profinjena tonaliteta u ulju (More, 1913, Na Savi, oko 1930, Zima, 1931, Kraj Save, oko 1940, sve MG; Jesen, 1930; Sutla zimi, 1937; Zimski pejzaž, Galerija Šimun, Dubrave kraj Brčkoga) i akvarelu (Jesen i Šumarak, oko 1940), rjeđe temperi (Zima na Sutli, 1926), izgrađujući vlastiti izraz na tragu Crnčića, F. Kovačevića i francuskih impresionista. Uza zavičajne, česti su krajolici i vedute Jadrana (Panorama Opatije, oko 1914, Opatija, Kristalna dvorana hotela »Kvarner«; Pogled na Lokrum, 1926; Mali Lošinj, 1937; Školj sv. Marka, 1948), Zagreba i okolice (Pogled na Zagreb, 1910, ulje, MG) te Samobora. Njegove slike rađene u pleneru odlikuju se jednostavnošću i poetičnošću. Sporadično portretirao (Marija Fundak, 1904, 1906, supruga od 1914; Autoportret, 1913, MSU u Zagrebu; Autoportret, 1914; Kralj Aleksandar, 1926; Maršal Tito, 1949), radio crteže (Studija akta, 1903, kreda; Sutlanski rukavac, 1920, Voz na Krku, 1925, Motiv sa Sutle, sve olovka) i monotipije (Grafička zbirka NSK). Suautor s Crnčićem i Kovačevićem izdanja Hrvatsko primorje i Dalmacija u dvanaest reprodukcija (Zagreb 1926); akvarelima ilustrirao Kovačićevu knjigu Na vratima Sahare (Zagreb 1935). Izlagao samostalno u Zagrebu (Salon Ulrich 1910–11, 1913, 1915. s B. Šenoom, 1916, 1918–22, 1925–27, 1929, 1932, 1936–37, 1939, 1953) i skupno na izložbama Društva umjetnosti/Hrvatskoga društva umjetnosti (Zagreb 1905–06, 1913), Lade (Zagreb 1912, 1920; Osijek 1921), Jugoslavenskoj umjetničkoj izložbi (hrvatska sekcija Lade, Beograd 1912, Zagreb 1922, Novi Sad 1927), Salona Ulrich i knjižare Bačić 1911, hrvatskih umjetnika 1916, obje u Osijeku, umjetničkoj u Rijeci 1918, jugoslavenskih umjetnika u Parizu 1919, zagrebačkih umjetnika 1934, Godišnjoj hrvatskih umjetnika, Jadranske straže 1940, sve u Zagrebu, te Hrvatski umjetnici u NDH (Zagreb 1942–44), Hrvatska umjetnost (Berlin, Beč 1943), ULUH (od 1948), Likum (1953), Akvarel XX. stoljeća u Hrvatskoj (Zagreb 1958). Posmrtno su mu priređene retrospektivne izložbe u Mariji Gorici (1969), Šenkovcu (1972), Brdovcu (1976, 1987) i Zagrebu (1982, 1995, 2010) te djela izlagana u Zagrebu (Od Babića do Vidovića, 1993; Zagreb kak imam te rad, 1994; 90 godina Salona Ulrich, 1999; Autoportreti iz zbirke Ulrich, 2000; Slike i skulpture prvoupisanih studenata ALU, 2007; Od zanosa do identiteta. Prvi profesori i učenici ALU, 2008; izložbe zbirka »Chromos«, 1983, Bauer, 1989, Kanižaj, Kajfež, 1996, Lacković Croata, 1997) i na izložbama Autoportret u novijem hrvatskom slikarstvu (Osijek 1977), Samobor u djelima likovnih umjetnika (Samobor 1988), Pejzaž Hrvatskog zagorja u modernom hrvatskom slikarstvu (Gornja Stubica 1989). Izradio zidne slike u župnim crkvama sv. Petra i Pavla u Sošicama 1913 (12 fresaka) i sv. Marije Snježne u Kamenskom. Pisao pjesme, pretežno rodoljubne (Vjerni drug, 1901–03; Hrvatska, 1902). Njegovo mramorno poprsje, rad D. Grgasa 1975, postavljeno je 1991. ispred Društvenoga doma »Mihovil Krušlin« u Ključu Brdovečkom.