KUBA, Ludvík

KUBA, Ludvík (Kouba; Ludvig, Ljudevit), melograf, folklorist i slikar (Poděbrady, 16. IV. 1863 — Prag, 30. XI. 1956). U Pragu 1877–79. polazio Orguljašku školu i privatno učio crtanje, u Kutnoj Hori 1883. završio učiteljsku školu te do 1885. radio kao učitelj u obližnjim mjestima. Slikarstvo učio 1888. privatno u K. Liebschera i 1891–93. na Akademiji u M. Pirnera u Pragu te 1894–95. na Akademiji Julian u Parizu. Kao slikar djelovao 1896–1904. u Münchenu, gdje je i učio u A. Ažbèa, 1904–11. u Beču te do kraja života u Pragu. God. 1885–1929. putovao po slavenskim zemljama bilježeći notnim zapisima, putopisima i crtežima te proučavajući tradicijsku kulturu, poglavito glazbenu. Više od 5000 zapisa narodnih pjesama i napjeva (uglavnom harmoniziranih) tiskao u kapitalnom zborniku Slovanstvo ve svých zpěvech (1884–1929); među napjevima su južnih Slavena, skupljenima 1888–1912, Písně charvatské, 9 (1892), Písně dalmatské, 10 (1893) i Písně bosensko-hercegovské, 12 (1927). Objavio i studiju s notnim zapisima Narodna glazbena umjetnost u Dalmaciji (Zbornik za narodni život i običaje Južnih Slavena, 1898–99), referat Einiges über das istro-dalmatinische Lied (III. Kongress der Internationalen Musikgesellschaft, Beč—Leipzig 1909; prijevod u Sv. Ceciliji, 1922, 1) u kojem je prvi upozorio na zanimljivost toga područja i njegovu različitost od europskoga glazbenoga sustava, putopis s crtežima o Dalmaciji (1936) te, prema A. Dobroniću, do tada najstručniju i najpregledniju studiju o hrvatskoj popijevci Píseň jihoslovanská (O písni slovanské, 3, 1923). Zbirka s uvodnom studijom Pjesme i napjevi iz Bosne i Hercegovine (građa skupljena 1893) objavljena mu je u Glasniku Zemaljskog muzeja u BiH (1906–10; 965 napjeva) i samostalno (1984; 1127 napjeva). O narodnoj glazbi južnih Slavena pisao u periodicima Agramer Tagblatt (1890), Obzor (1890), Brankovo kolo (Srijemski Karlovci 1899), Hrvatska misao (1904–05), Sv. Cecilija (1923–27, 1929, 1940), Vreme (Beograd 1925), Pregled (1927–28), Makedonija (Sofija 1928), Jutro (Ljubljana 1935), Čehoslovačko-jugoslovenska revija (Prag—Beograd 1936), Napredak (1940), praškim Národní listy (1890), Slovanský přehled (1899, 1903–04, 1906, 1913), Hudební revue (1913–14) i Československo-jihoslovanská liga (1923) te knjigama Die Österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild. Bosnien und Hercegovina (Beč 1901) i Sveslavenski zbornik (Zagreb 1930). Studije, članke i zapise s putovanja s glazbenim primjerima i ilustracijama skupio je u knjizi Cesty za slovanskou písní (1933–1935). Prema količini skupljenih napjeva u južnoslavenskim zemljama (oko 3000) te znanstvenoj interpretaciji građe svrstava se među najznačajnije melografe poslije F. K. Kuhača. Slikao i crtao (ulje, akvarel, tuš, ugljen) realistički, najviše krajolike i portrete (posebno autoportrete) te mrtve prirode, vedute, žanr-prizore i narodne nošnje, najbliži impresionizmu u plenerističkim prizorima. Samostalne izložbe priređene su mu u Zagrebu (1924, 1929) i Pragu (1927, 1943–44, 1953), posmrtno u Pragu (1963) i Poděbradyma (1986, 1988, 2003). Napisao autobiografiju (1955). God. 1930. izabran je za dopisnoga člana JAZU, 1936. Karlovo sveučilište u Pragu dodijelilo mu je počasni doktorat, a 1937. Češka akademija znanosti izabrala ga je za redovitoga člana.