KUDUMIJA, Mato

KUDUMIJA, Mato, prozaik i publicist (Đurđevac, 16. IX. 1914 — Đurđevac, 8. VII. 1997). Gimnaziju završio u Koprivnici 1934, pravo studirao u Zagrebu 1934–39. Porezni službenik u Đurđevcu 1936–37, sudski u Zagrebu 1939–41. Zatvoren u Jasenovcu i Staroj Gradiški 1942–43. Pušten 1943, priključio se partizanima 1944. te bio brigadni pisar, zapisničar i sudski istražitelj u Čakovcu, pomoćnik javnoga tužitelja u Bjelovaru 1945, zatim istražitelj, javni tužitelj i kotarski službenik u Đurđevcu te referent za tisak u NO u Bjelovaru do 1949. Potom je u Zagrebu suradnik i urednik u Ilustriranom vjesniku i 1952–55. pravni referent, 1953. urednik Đurđevačkoga vjesnika i upravitelj knjižnice i čitaonice u Đurđevcu od 1956. do 1962; umirovljen 1963. Književnu suradnju započeo u Izvoru (1948) te novelama, publicističkim tekstovima i člancima o ribolovu surađivao u izdanjima Izraz (1948–49), Bjelovarski list (1949, 1964–66), Vjesnik (1949–52), Republika (1950), Naprijed (1952), Vjesnik u srijedu (1952), Podravska revija (1953), Zadružni vjesnik (1955), Sportski ribolov (1957–72), Kulturni radnik (1962), Revija (1966), Jež (kalendar, Beograd 1967), Kaj (1969), Podravski zbornik (1977, 1979, 1987, 1991), Glas Podravine (1987, 1989), Književna Rijeka (1996) i Đurđevečki zbornik (Đurđevec 1996). Romanom Gazda Janković (1952), svojevrsnom kronikom iz života podravskoga sela za II. svjetskoga rata i poraća, nasljeduje realističku tradiciju hrvatske socijalne proze s poč. 1930-ih. U autobiografskoj pripovijesti Gavran (1954) s gledišta infantilnoga pripovjedača opisuje školovanje i intelektualno sazrijevanje seoskoga dječaka u međuratnom razdoblju. U Bjelovarskom listu u nastavcima objavio romane Tuge Veseloga Brijega (1965) i Instruktor (1989). Zbirke novela i humoreska Bistro, majstore! (1961), Zlatna sredina (1982) i Naša stara Drava (1989) impresionistički su ocrt svijeta ribiča i ribičkih običaja. Autobiografske logorske zapiske Zakon bezakonja (1959) dopunio je u knjizi Petnaest hiljada vagona smrti (1966), a ratna zbivanja u podravskom kraju tematizirao u memoarskim knjigama Crveni spomenar (1962) i Partizanski dani (1964). Monografija Đurđevac u svijetu i vremenu (1968) presjek je povijesti i društvenoga života đurđevačkoga kraja do u pol. XX. st. Sastavio knjižicu o I. Levačiću (Virje 1958), priredio zbirku pjesama Srce nad ravnicom G. Karlovčana (Đurđevac 1968) te supriredio njegova Sabrana djela (Đurđevac 1978) i pjesničku zbirku Zemlja zavičajna I. Piškorca (Đurđevac 1974). Zastupljen je u antologiji Lirika đurđevačke Podravine (Đurđevac 2003). Dobio nagradu Društva novinara Hrvatske 1950. Rukopisna ostavština čuva mu se u obitelji i u Odsjeku za povijest hrvatske književnosti HAZU. Potpisivao se i inicijalima.