KRAPAC, Ivan

KRAPAC, Ivan (Ivan Krstitelj), biskup (Karlovac, 19. VI. 1843 — Zagreb, 15. VII. 1916). U Zagrebu završio gimnaziju 1862. i filozofsko-teološki studij 1866. te bio zaređen za svećenika. Doktorirao iz kanonskoga prava u Budimpešti 1896. Kapelan u Sisku od 1866. i u župi sv. Marka u Zagrebu od 1869, župnik u Sveticama kraj Ozlja od 1870 (podarhiđakon lipnički od 1877), Bregima kraj Ivanića od 1878. te od 1880. u župi sv. Petra u Zagrebu, gdje je ujedno ravnatelj Nadbiskupskoga sirotišta i bilježnik Ženidbenoga suda te nadbiskupijski arhivar, protokolist i regestator od 1883. Od 1890. kanonik, prisjednik Duhovnoga stola i Ženidbenoga suda te prosinodalni ispitatelj, od 1895. dekan Prvostolnoga kaptola i kalnički arhiđakon. Franjo Josip I. imenovao ga je naslovnim beogradskim i smederevskim biskupom 1896, a papa pomoćnim biskupom zagrebačkim 1904. Od 1905. kaptolski veliki prepošt, od 1906. generalni vikar zagrebačkoga nadbiskupa J. Posilovića. U travnju 1910. imenovan i potvrđen za bosansko-đakovačkoga i srijemskoga biskupa te u lipnju ustoličen. Njegovim je zauzimanjem i novčanom pomoći 1913–14. u Đakovu izgrađeno Bogoslovno sjemenište i obnovljen biskupski dvor. Među ostalim, za đakovačku katedralu kupio je 1913. najveće zvono (Ioannes; u I. svjetskom ratu rastaljeno). Zauzet oko gospodarstva, u Ivandvoru je dao sagraditi kompleks za biskupijske lipicance 1912, a u Trnavi i Mandićevcu pomladiti vinogorja. — Bio zastupnik u zagrebačkom magistratu, potom 1887–92. u Hrvatskom saboru; oporbeni ga je tisak nazivao »mađaronskim kanonikom«, a J. J. Strossmayer opisao kao čovjeka »bez talenta i višega znanja, k tomu vladi najpokornijega« (1893). Simpatizer Hrvatskoga katoličkoga pokreta, sudjelovao u organizaciji Prvoga hrvatskoga katoličkoga kongresa 1900. i radu Katoličkoga kongresa u Ljubljani 1913. Dopisima, prikazima, polemikama, propovijedima, kraćim povijesnim prilozima (poglavito o pavlinskim samostanima i starijoj sisačkoj prošlosti) te člancima o kršćanskom odgoju i crkvenom graditeljstvu surađivao u periodicima Zagrebački katolički list (1863–65, 1867–68, 1870–71; Katolički list, 1877, 1882, 1893, 1908), Dragoljub, kalendar (1867, 1869), Slavjanski jug (1868), Narodne novine (1870, 1890), Agramer Zeitung (1890), Danica koledar (1900), Glasnik biskupija bosanske i srijemske (1910–11, 1913–14). U povodu obljetnice ukidanja Papinske države sastavio knjižicu Additamentum ad historiam exordii civilis r.r. pontificum potestatis (Zagreb 1895). Pokrovitelj karlovačkoga Dobrovoljnoga vatrogasnoga društva, nemoćnih svećenika, karitativnih ustanova, kulturnih i vjerskih događanja, prikupljao je arheološke nalaze, uglavnom iz rimskoga doba, te ih darivao Narodnomu muzeju u Zagrebu. Pokopan u kripti đakovačke katedrale. Brončano mu je poprsje izradila Mila Wod (Bogoslovno sjemenište u Đakovu).