KRAUS, Živa

KRAUS, Živa, slikarica i galeristica (Zagreb, 4. X. 1945). Sestra urologa Ognjena. U Zagrebu završila klasičnu gimnaziju 1964. i diplomirala na ALU 1968 (R. Goldoni). Potom se godinu dana usavršivala u Venceu. God. 1973–77. studirala scenografiju na ALU u Veneciji, gdje je radila u Zbirci Peggy Guggenheim 1973. i Galeriji del Cavallino 1974–77, surađujući s Galerijama grada Zagreba i Motovunskim likovnim susretom, te 1979. osnovala vlastitu Ikona Photo Gallery, do danas jedinu venecijansku galeriju posvećenu fotografiji, a 1989. pri njoj Međunarodnu školu fotografije. Ostvarila je opus dinamičnih i sažetih apstraktnih kompozicija samosvojnoga stila, obilježen likovnim znakovima čovjekova stanja te povremenim asocijacijama na krajolik i tjelesno. Slikala profinjenim i blještavim koloritom, najviše u pastelu (Otok, 1971, Ostaci pejzaža i Otisci, 1972, Susret, 1978, Vatra, 1981, Prema horizontu, 1983, Bljesak, 1984, Pogled, 1985, Let, 1986, Faun, 1987, Dodir, 1990, Polena, 1991), sporadično u ulju i kombiniranim tehnikama (ciklus erotskoga naboja Bez naslova I–XXIX, 1977–79) te crtala (ciklus Crteži, 1973, ugljen, kreda u boji). Autorica je videa The Motovun Tape (1976). Izlagala samostalno u Karlovcu (1972), Zagrebu (1972, 1975, 1979, 1988), Ljubljani (1973), Bresci (1974), Veneciji (1974–75, 2010–11), Auvernieru (1977), Bernu (1981) i na skupnim izložbama ULUH/HDLU (od 1969), Salon mladih (1969–74, 1976, 1978–79), Zagrebački salon (1970–75, 1978, 1984, 1987, 1990), Umjetnici Hrvatske Njegošu (1973), Likovne teme danas (Zagreb 1974), Plavi salon (Zadar 1974), Motovunski likovni susret (1974–76), Kritičari odabiru (Zagreb 1980), Hrvatski obzori (Zagreb 1997). Razvila bogatu galerističku djelatnost, posebno u području fotografije i slikarstva, surađujući s vodećim svjetskim galerijsko-izložbenim prostorima i muzejima. Među ostalim, priredila izložbe znamenitih fotografa (A. Beato, F. Beato, C. Naya, Berenice Abbott, Gisèle Freund, Lisette Model, H. Newton, W. Klein, P. Monti, F. Fontana, J. Batho, T. Dabac), hrvatskih slikara (J. Knifer, M. Tartaglia, 1997, Nives Kavurić-Kurtović, 2000, sve Venecija, Magazzini del Sale), Poslijeratna talijanska umjetnost iz muzeja Guggenheim (Mantova 1988) i Persona (Venecija, Rim 1991, London 1992). Vodila je likovni program Galerije Sebastian u Dubrovniku, Varaždinu i Beogradu 1982–91. Za Biennale u Veneciji bila je urednica kataloga Od prirode do umjetnosti, od umjetnosti do prirode 1978. te koordinatorica hrvatskoga paviljona u Palazzo Fortuny 2003. i 2005.