LADIN, Ilija

LADIN, Ilija (prvotno Kozić), pjesnik (Stratinska kraj Banje Luke, 19. VII. 1929 — Sarajevo, 23. X. 2001). U Banjoj Luci završio gimnaziju 1952, u Sarajevu Višu pedagošku školu 1962. i studij romanistike na Filozofskom fakultetu 1976. Nastavnik i srednjoškolski profesor u mjestima BiH, od 1980-ih slobodni umjetnik u Sarajevu. Pjesme objavljivao u periodicima Naši dani (1952–53, 1973, 1975), Omladinska riječ (1952–53), Odjek (1968, 1972–77, 1980–82, 1984, 1986, 1988, 1990–91), Lica (1970, 1973–74, 1976, 1989), Život (1972, 1974–75, 1977–81, 1983–84, 1986–87, 1989–90), Književna reč (Beograd 1974, 1985, 1987–88), Putevi (1974), Oko (1976, 1979–81, 1984), Republika (1976–79), Oslobođenje (1978, 1984, 1989), Kolo (1979), Revija (1980, 1989), Books in Bosnia and Herzegovina (1985), Ruža vjetrova (1988), Književna revija (1990) i Most (1991). U bogatom se opusu služio književno-kulturnom baštinom i arhetipovima, izgradivši poetiku izvan dominantnih književnih strujanja. Nadahnut metafizičkim, ogoljujući stvari i pojave do njihove primitivne prirodnosti, osebujnom je retorikom ostvarenom čestim ponavljanjima i nabrajanjima svoje pjesništvo približavao magijsko-ritualnim napjevima. U zbirkama Prije tebe ničega (1968) i Od neba naovamo (1973) utjecanjem antičkim i biblijskim temama te ironizacijom i demitologizacijom grčke i rimske kulture potvrđuje radikalizirano viđenje svijeta. Negiranje postojećih društvenih okvira i promicanje izmijenjene, osobne vizure života i prirode, izražava i u zbirkama Pjesme o kolibi (1975) i Pjesme o pticama (1979). U autorefleksivnim zbirkama Patnja je počela (1986) i Takav sam vam večeras (1989) demistificira životne istine, a ispovjedni pjesnički dnevnici Gospodin Mo (1995; Nagrada Društva pisaca BiH) i Muzama se ispričavam (1995) uspjela su mu sublimacija intimne i kolektivne tragedije Domovinskoga rata. Izbore iz opusa objavio u zbirkama Pjesme (1982), Izabrane pjesme (1984), Početak (1998) i Račun svodeći (1999). Zastupljen je u antologijama Novije pjesništvo Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1990), Skupljena baština (Zagreb 1993), Nisam mrtav, samo sam zemlju zagrlio (Mostar 1995), Hrvatsko pjesništvo Bosne i Hercegovine (Mostar—Split—Međugorje 1996), Probrana baština (Zagreb 2001) i Krist u hrvatskom pjesništvu (Split 2007).