LAPENNA, Luigi

LAPENNA, Luigi (Vjekoslav, Alois), političar (Sinj, 10. III. 1825 — Waldhof kraj Persenbeuga, 5. IV. 1891). Gimnaziju završio 1841. u Zadru, studij prava 1850. u Beču; ondje u travnju 1848. među dalmatinskim studentima prosvjedovao protiv programa sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Od 1851. na službi u okružnim sudovima u Splitu, Dubrovniku i Zadru, gdje je 1854. imenovan savjetnikom Pokrajinskoga suda te uređivao službeni list Osservatore dalmato 1860–61. Kao član Autonomaške stranke 1861. izabran u kuriji veleporeznika u Dalmatinski sabor te u Carevinsko vijeće. Oslanjajući se isprva na A. Bajamontija, kao prvak stranke, najutjecajniji saborski zastupnik i zagovornik centralizma A. von Schmerlinga, djelovao je protiv narodnjaka i njihova aneksionističkoga programa, a od 1863. i protiv liberalnih autonomaša. Imenovan 1863. predsjednikom Pokrajinskoga suda u Zadru. Gorljivo pristajanje uza središnje oblasti te protivljenje hrvatskim i talijanskim nacionalnim idejama, privremeno sjedinjenima u Liberalnom savezu, donijeli su mu 1864. imenovanja za dvorskoga savjetnika, generalnoga povjerenika bečke vlade u Saboru te civilnoga upravitelja i potpredsjednika u dalmatinskom Namjesništvu. Sa Schmerlingovim padom 1865. smijenjen je iz Namjesništva i ponovo postavljen za predsjednika Pokrajinskoga suda, a 1866. za člana Vrhovnoga suda u Beču. Pritisnut kritikama narodnjaka i skandalima, napustio zastupničko mjesto 1865, ali je, zahvaljujući obnovljenomu jedinstvu Autonomaške stranke – pod njegovom birokratskom karizmom i političkim utjecajem Beča, a uz pomoć ponovna približavanja Bajamontiju – osvojio mandat u kuriji gradova Hvara i Staroga Grada 1867. Njegova nastojanja doživjela su slom pobjedom narodnjaka na izborima 1870, a vođenje stranke izvrgnuto je kritikama protalijanskoga krila, koje mu je zamjeralo nedostatak jasna nacionalnoga političkoga programa. Sudac međunarodnoga suda u Aleksandriji od 1874, ponovo u Beču od 1881, predsjednik povjerenstva za uspostavu sudstva u BiH 1882. Neuspjelo se kandidirao na izborima za Carevinsko vijeće 1885. ističući izvorni autonomaški program očuvanja multikulturalnosti Dalmacije s težištem na obrani talijanskoga jezika, političke autonomije i gospodarskoga napretka, uspjelo za ponovljenih izbora 1888; iz javnoga života povukao se 1889.