KULJIŠ, Tomislav

KULJIŠ, Tomislav, operni redatelj (Vis, 29. III. 1925 — Vis, 29. XI. 2002). Učio violinu privatno u Visu i Splitu, 1941. pristupio partizanima, 1949. završio Muzičku školu u Beogradu. God. 1947–49. tajnik Opere u splitskom HNK. U Zagrebu 1951–52. prvi ravnatelj Koncertne poslovnice (poslije Koncertna direkcija Zagreb) te urednik Muzičkih novina, a 1953. s R. Matzom utemeljitelj Muzičke naklade i urednik njezina mjesečnika Muzičke novosti. U Splitu 1953–69. u HNK obnašao više dužnosti (v. d. ravnatelja Drame 1953–55. i Opere 1965–66, tajnik kazališta 1957–62), a 1969–79. bio ravnatelj agencije Dalmacijakoncert. God. 1954. supokretač Splitskih ljetnih priredba (od 1968. Splitsko ljeto), koje potom kao ravnatelj Dalmacijakoncerta niz godina organizira, a 1957–78. za njih ostvaruje mnoge ambijentalne režije opera. Počevši od 1956, kad je u splitskom HNK režirao operetu Lijepa Jelena (J. Offenbach), za nj je i za Splitske ljetne priredbe režirao pedesetak opera i opereta (koreografirala najčešće njegova supruga, Franka Hatze-Kuljiš), među kojima opere G. Verdija Aida (sa S. Bombardellijem, 1957; postala zaštitni znak Splitskih ljetnih priredba), Otello (1957), Krabuljni ples (1958), Traviata (1959), Trubadur (1960), Rigoletto (1961), Nabucco (1962), Don Carlos (1963), Moć sudbine (1967) i Simon Boccanegra (1978),G. Puccinija Tosca (1957), Madame Butterfly (1959), La Bohème (1961), Manon Lescaut (1964), P. Mascagnija Cavalleria rusticana (1957), R. Leoncavalla Pagliacci (1957), U. Giordana André Chénier (1958), G. Rossinija Seviljski brijač (1958), V. Bellinija Norma (1958), A. Ponchiellija Gioconda (1961). Režirao i opere Ukleti Holandez, Lohengrin (R. Wagner, 1957, 1959), Orfej (C. W. Gluck, 1961), Samson i Dalila (C. Saint-Saëns, 1961), Carmen (G. Bizet, 1961), Faust (C. Gounod, 1962), Didona i Enej (H. Purcell, 1962) te operete Sylva/Kneginja čardaša (I. Kálmán, 1959), Zemlja smiješka (F. Lehár, 1960), Šišmiš (J. Strauss ml., 1965), Moja sestra i ja (R. Benatzky, 1967). Od djela hrvatskih skladatelja režirao je Ekvinocij I. Brkanovića (1957), Đerdan (1958), Ero s onoga svijeta (1959), Mila Gojsalića (1960) i Stanac (1966) J. Gotovca, Adel i Mara J. Hatzea (1959), Mala Floramye, Spli’ski akvarel (s A. Jelaskom, 1959) i Marco Polo (1962) I. Tijardovića te Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca (1960). S Bombardellijem surađivao pri uprizorenjima njegovih glazbenih djela, i to kao autor teksta i režije za glazbeno-scensku burlesku Missis Mandina (praizvedba 1957) i za priredbu More naše slobodno (1962), autor scenske postave kantate San u logoru (1961) te suredatelj opere Adam i Eva (1968). Objavio knjigu Koncertni život u Splitu i Dalmacijakoncert (Split 1988) i zbirku pjesama na viškom dijalektu Pisme sa škoja (Split 1991), a u časopisu Mogućnosti drame Briljant (1984, 8–9), Pucanj u prazno (1990, 11), Čekićaši ili tko će koga (1995, 7–9) i studiju Domaća glazbeno-scenska djela na Splitskim ljetnim priredbama (Splitsko ljeto) – 1954–1993 (1993, 8–10). Suurednik časopisa Splitska scena (1954–61, 1967–68) te spomenice Hrvatsko narodno kazalište Split 1893–1993 (Split 1998), u kojoj je napisao nekoliko poglavlja.