KUNIČIĆ, Jordan

KUNIČIĆ, Jordan (Jordan Marija, Nikola), teolog i glazbenik (Dol na Hvaru, 21. VII. 1908 — Zagreb, 17. II. 1974). U Dubrovniku 1924. stupio u Dominikanski red. Na Papinskom sveučilištu Angelicum u Rimu studirao filozofiju i teologiju, 1931. diplomirao i bio zaređen za svećenika, a 1933. doktorirao tezom De ratione tribulationum in vita iusti secundum S. Thomam (izvadak tiskan u Rimu 1934). Glazbu učio u J. Viculina u Dubrovniku i u B. Hespersa u Rimu. U Dubrovniku na Dominikanskoj visokoj bogoslovnoj školi predavao filozofiju i teologiju 1933–42. i 1948–55 (ujedno rektor), bio vjeroučitelj i profesor u gimnaziji 1936–45. i Učiteljskoj školi 1941–45. Usporedno je ravnatelj zbora i orguljaš u dominikanskom samostanu (ujedno prior 1937–40. i 1946–49), voditelj katedralnoga zbora 1936–55. te 1945–55. zbora u gruškoj crkvi Sv. križa, koju je nakon rata ponovo izgradio i vodio te pri njoj obnovio samostan. Bio predsjednik povjerenstva za crkvenu glazbu pri Dubrovačkoj biskupiji 1935–55. Od 1955. predavao moralnu teologiju, katoličke društvene nauke i kršćansku pedagogiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, kao dekan Fakulteta (1963–69) izradio Ratio studiorum u skladu s uredbama II. vatikanskoga koncila te 1963. bio zaslužan za osnivanje njegova Instituta za crkvenu glazbu. Predavao i u Institutu za teološku kulturu laika pri tom fakultetu te Katehetskom institutu, a u dominikanskom samostanu od 1955. do kraja života bio zborovođa i orguljaš. Nadahnut teologijom Tome Akvinskoga, moralno bogoslovlje usredotočio je na izlaganje krjeposti koje vode spasenju, posljednjoj svrsi ljudskoga života, a moralku nije držao znanošću o zapovijedima i zabranama, nego pozitivnom znanošću o dobru. U pogledu te doktrinarne preorijentacije vrijedni su njegov članak Quousque tandem »De praeceptis« u časopisu Divus Thomas (Piacenza 1956) te priručnici za studente Katolička moralka (1960–1961) i Znanost spasenja (1967–1970). Objavio prvi hrvatski priručnik iz kršćanske pedagogije (1970) i katoličke društvene nauke (1971). Iz dogmatike, moralke, mariologije, duhovnoga bogoslovlja, katoličkoga socijalnoga nauka i kršćanske pedagogije objavio tridesetak samostalnih djela i više od 240 članaka u periodicima Duhovni život (1931–40), Gospina krunica (1931–34), Katolički list (1932), Sv. Cecilija (1932), Hrvatska straža (1933–35), Narodna svijest (1935–38, 1940–41), Bogoslovska smotra (1936; obnovitelj i urednik 1963–74), Jadranski dnevnik (1938), Dubrava (1941), Katolički tjednik (1943), Nova Hrvatska (1944), Spremnost (1944), Divus Thomas (1954–59, 1966–67), Angelicum (Rim 1955), Sapienza (Rim 1955, 1959–60, 1963, 1967), Perfice munus (Torino 1957, 1966–69), Vjesnik Đakovačke biskupije (1957, 1966–67, 1971, 1973–74), Ephemerides Mariologicae (Madrid 1958, 1963), Sacra doctrina (Bologna 1959–60), Freiburger Zeitschrift für Philosophie und Theologie (1960–61, 1963), Dobri Pastir (1966), Svesci (1966, 1970), Crkva u svijetu (1967–73), Glas Koncila (1967, 1971, 1973), Palestra del clero (Rovigo 1967, 1971–72), Studia moralia (Rim 1967), Katolički godišnjak (1968), Miscellanea André Combe (Rim 1968), Marija (1971), Služba Božja (1971, 1973), Veritas (1971–72), Vjesnik Hrvatske dominikanske provincije (1971), Službeni vjesnik Nadbiskupije zagrebačke (1972), Betanija (1973), Danica (1973), Obnovljeni život (1973) i Vjesnik Nadbiskupije splitsko-makarske (1973). Urednik i autor u Zborniku u povodu 700. obljetnice smrti sv. Tome Akvinskoga (Zagreb 1974). Bio jedan od glavnih organizatora i idejnih usmjeritelja svećeničkoga Teološko-pastoralnoga tjedna u Zagrebu, a kao sudionik II. vatikanskoga koncila dao znatan prinos u izradbi pastoralne konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu Gaudium et spes. Zastupao je načelo teocentrizma u moralci i teologiji. Kongregacija za redovnike i Dominikanski red dodijelili su mu 1959. naslov naučitelja sv. bogoslovlja (magister in sacra theologia). — Skladao osamdesetak crkvenih skladba, pretežno tijekom djelovanja u Dubrovniku. Po sastavu su to uglavnom zborna djela a cappella ili uz pratnju orgulja, među njima mise (Missa Amoris victima, Missa in honorem S. Blasii, Missa in honorem S. Crucis, Kratka hrvatska misa), 14 skladba na tekst Miserere, odn. Smiluj se meni, Bože (Miserere cor poenitens, izvedeno u Dubrovniku 1939), 12 naslovljenih Divnoj dakle, šest litanija Blaženoj Djevici Mariji, a skladao je i Tokatu za orgulje. Nekoliko skladba uvršteno mu je u monografiju In honorem Sancti Blasii (Zagreb 2010). Ostavština (uključivo rukopise skladba) čuva mu se u arhivu Hrvatske dominikanske provincije u Zagrebu.