KRPAN, Vladimir

KRPAN, Vladimir, pijanist i pedagog (Sveti Ivan Zelina, 11. I. 1938). Sin strojarskoga inženjera Dragutina i suprug muzikologinje i glazbene publicistice Erike. U Zagrebu 1956. maturirao i završio glasovir u Ire Švarc-Kohn u Državnoj muzičkoj školi, 1960. diplomirao u S. Stančića na Muzičkoj akademiji te 1967. magistrirao u C. Zecchija na Akademiji sv. Cecilije u Rimu. Usavršivao se u G. Agostija (komorna glazba i glasovir), L. Ronge (muzikologija) i R. Silvestrija (glasovir) u Rimu te više godina u A. B. Michelangelija u Arezzu, Bergamu, Luganu i Sieni. Predavao glasovir 1968–71. na Visokoj muzičkoj školi u Skoplju (osnivač odsjeka), a od 1971. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; isprva docent, od 1977. izvanredni, od 1983. do umirovljenja 2008. redoviti profesor te od 2010. professor emeritus (1997–99. i 2001–03. pročelnik Odsjeka za klavir, orgulje i čembalo). Koncertirati počeo za studija u Zagrebu, a početak međunarodne karijere označile su nagrade osvojene 1965–66. na pijanističkim natjecanjima u Vercelliju, Taormini, Bolzanu i Terniju. Gostovao je u gotovo svim europskim zemljama, u više zemalja Bliskoga i Dalekoga istoka, SAD i SSSR-u, nastupao uz domaće i strane orkestre pod ravnanjem glasovitih dirigenata te sudjelovao na glazbenim festivalima u nas (Dubrovnik, Nagrada »Orlando« 1978; Varaždin, Nagrada »Kantor« 2004; Split, Osor) i u inozemstvu. Njegov pijanistički repertoar obuhvaća djela od barokne do suvremene glazbe, podjednako iz svjetske i domaće baštine. Ponajviše priređuje solističke recitale s pomno osmišljenim programima, stilski raznolikima ili posvećenima jednomu skladatelju. Osebujne su njegove interpretacije glasovirskih sonata L. van Beethovena, među njima antologijska izvedba Sonate u f-molu, op. 57 – Appassionate (pet sonata snimljeno na LP album, Jugoton, 1977; sedam sonata snimljeno na dva CD, Orfej i Muzički informativni centar Koncertne direkcije Zagreb, 1997), Varijacija na Paganinijevu temu, op. 35 J. Brahmsa, rijetko izvođenih skladba F. Liszta, preludija i fuga J. S. Bacha (devet snimljeno na LP album s drugim pijanistima, Wohltemperiertes Klavier. I i II svezak, Jugoton, 1977). Prvi je u nas integralno izveo sve etide (1980, snimljeno na LP ploču, Jugoton, 1985, i na CD, Croatia Records, 2008) i sve valcere (1985) F. Chopina. Zapažene su mu interpretacije Beethovenovih glasovirskih koncerata (1999. svih pet izveo u dvjema večerima; snimljeno na CD album, Cantus, 2001), poglavito V. koncerta (Nagrada »Vladimir Nazor«1974), te Koncerta za glasovir i orkestar, op. 13 B. Brittena (hrvatska praizvedba, 2002). Istaknuto mjesto u njegovu repertoaru zauzimaju izvedbe i praizvedbe često njemu posvećenih djela hrvatskih skladatelja, među kojima L. Sorkočevića, L. Ebnera, F. Pintarića, F. Livadića, B. Kunca, M. Tajčevića, N. Devčića, B. Gagića, B. Papandopula, R. Radice, M. Kelemena, D. Detonija, S. Horvata, Ž. Brkanovića, F. Paraća, M. Belamarića te osobito I. Kuljerića (Momenti za Vladu, 1968, Nagrada JRTV 1970. za najbolju snimku; Solo-solisti, Solo in quartetto i Solo-tutti, 1972) i S. Šuleka (CD Djela za glasovir. Stjepan Šulek, Croatia Records, 1994; Nagrada grada Zagreba 1994. za izvedbu III. klavirskoga koncerta). Dobitnik je nagrade »Vatroslav Lisinski« 1980, za promicanje hrvatskoga glazbenoga stvaralaštva, i 1995, za koncert Četiri desetljeća hrvatske glasovirske glazbe i CD istoga naslova (Hrvatsko društvo skladatelja i Muzički biennale Zagreb, 1995). Sa skladbama domaćih autora snimio i LP album Antologija jugoslavenske suvremene klavirske glazbe (Jugoton, 1985) te CD Hrvatska glasovirska glazba 18. i 19. stoljeća (Croatia Records, 1992) i Vladimir Krpan. In a Program of Croatian Piano Music (SanKor Music Publishing i Recording Corporation, 1998). Posebno njeguje komornu glazbu. Nastupao je i snimao LP ploče i CD s violinistima J. Klimom (Jugoton, 1976), J. Kolundžijom (Nimbus Records, 1978) i T. Ninićem (Jugoton, 1979), s pjevačima T. Neralićem (Jugoton, 1981) i N. Belamarićem (Croatia Records, 2007) te u duu s kćeri, pijanisticom Katarinom (Best Music, 2001). Od 1985, uz Ninića i A. Petrača, član je Trija Orlando (Nagrada »Milka Trnina« 1997), s kojim je praizveo više djela hrvatskih skladatelja te snimio četiri CD (Croatia Records, 1991. i 2006; Orfej, 2000; Cantus, 2012). Ostvario je mnogobrojne snimke za domaće i strane radijske i TV postaje, a nakon prve ploče, Vladimir Krpan. Brahms, Liszt, Kuljerić (Jugoton, 1974), objavio još dvadesetak LP ploča i 15 CD. Utemeljitelj je 1987 (do 2003. predsjednik, potom počasni predsjednik) hrvatskoga ogranka Europske udruge glasovirskih pedagoga (EPTA), 1991. njezine ljetne međunarodne škole u Dubrovniku te 1999. njezinih međunarodnih pijanističkih natjecanja, za mlade u Osijeku i »Svetislav Stančić« u Zagrebu. Održava mnogobrojne majstorske tečajeve u nas (Grožnjan) i u inozemstvu, član je žirija uglednih svjetskih pijanističkih natjecanja. Surađivao u periodicima Tonovi (1991, 1997) i Documenta (Graz 1992, 1995), monografiji Matačić (Zagreb 1996), zbornicima Božidar Kunc (Zagreb 2007) i Glazba prijelaza (Zagreb 2009) te pisao o J. Muraiju i I. Mačeku u Spomenici preminulim akademicima (2001, 98; 2004, 116). Autor je TV serije od sedam epizoda Hrvatska glasovirska glazba (1971–72). Odgojio naraštaje pijanista i pedagoga, poput P. Mužijevića, K. Krpan, S. Čaldarovića, Martine Filjak, M. Mrvice i B. Vlaheka, koji su njemu u čast 2008. održali koncert u HGZ (uz koncert tiskana prigodnica Vladimir Krpan u povodu 70. rođendana, s repertoarom). Kao pedagog i kao pijanist u svojem je radu kombinirao tradiciju Stančićeve, zagrebačke glasovirske škole s nasljeđem talijanske pijanističke škole, osobito Michelangelijeve. U njegovu pijanizmu kritika je isticala briljantnu tehniku, suverenost i virtuoznost, ekspresivnost i ljepotu tona, temeljito poniranje u suštinu djela te istančan glazbeni ukus i umjetnički senzibilitet u sugestivnim, osobnošću obilježenim interpretacijama. Dobitnik je nagrada »Milka Trnina« 1966, »Josip Štolcer Slavenski« 1970, »Zvono Lotrščak« 1974. i 1975, »Zlatna lira« 1979, »Porin« 2001. za poseban prinos hrvatskoj glazbenoj kulturi, »Zlatno zvono« 2008. za zasluge u promicanju glazbene umjetnosti i kulture te 2005. nagrada za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga i »Vladimir Nazor«.