KVATERNIK, Petar Milutin

KVATERNIK, Petar Milutin, društveni djelatnik (Vučinić Selo, danas Vučinići kraj Vrbovskoga, 1. X. 1882 — Crikvenica, 10. IV. 1941). Brat Slavka, vojskovođe i političara. Završio kadetsku školu u Karlovcu te Ratnu školu u Beču. Službovao u austro-ugarskoj vojsci, među ostalim u odjelu za ruske vojne snage Glavnoga stožera. Za I. svjetskoga rata u činu natporučnika, potom bojnika, sudjelovao u borbama u Galiciji i Karpatima, ustrojavanju dragovoljačkih ukrajinskih postrojba te mirovnim pregovorima u Brest-Litovsku. Nakon raspada Monarhije stupio u vojsku NV SHS (zapovjednik odreda pri zauzimanju Međimurja), odn. Kraljevstva SHS, u kojoj je do umirovljenja 1920. u činu bojnika u divizijskom stožeru u Zagrebu te zapovjednik bataljuna u Derventi. Razvijajući zamisli o gospodarskom i kulturnom povezivanju hrvatskoga naroda, uključujući iseljeništvo (napose u Sjevernoj Americi), bio je u Zagrebu 1923–30. i 1933–41. poslovni ravnatelj društva Hrvatski radiša, a djelovao je i kao odbornik MH te suutemeljitelj i većinski vlasnik njezina 1930. osnovanoga komanditnoga nakladnoga društva »Pramatica«. Pristaša Hrvatske stranke prava, u drugoj pol. 1930-ih, prema policijskim izvješćima, uključio se u pokušaj njezine obnove. Kao istaknuti član domovinskoga nacionalističkoga (ustaškoga) pokreta, na dan proglašenja NDH nastojao je uspostaviti novu vlast u Crikvenici i na okolnom području, no zarobljen je te ubijen u okršaju sa zaostalom jugoslavenskom postrojbom pod vodstvom M. Pleiweissa. Posmrtno je promaknut u generala. U NDH se svečano obilježavala obljetnica njegove pogibije, a Hrvatski radiša ustanovio je po njem nazvanu zakladu. Objavio članke, govore i izvješća o djelatnosti Hrvatskoga radiše u periodicima Hrvatski radiša (1923–25, 1929–30, 1936–40), Iseljenik (1928), Narodna straža (1928), Neven (Subotica 1928), Lički Hrvat (1937), brošuru Što je i što hoće Hrvatski radiša (Zagreb 1929; suautor J. Rukavina), onu s govorom mladićima pri svršetku pripravnoga tečaja (Zagreb 1940) te osvrt na ratna sjećanja P. Blaškovića (Hrvatski list, 1940, 25).