LESIĆ, Tošo

LESIĆ, Tošo (Teodor), pjevač, bas (Zagreb, 12. IX. 1866 — 28. VII. 1949). Sin pjevačice Matilde. U Zagrebu učio pjevanje u I. Zajca i dikciju u A. Mandrovića. Kao član ansambla zagrebačke Opere 1884–1938. ostvario više od 10 000 nastupa s repertoarom od stotinjak opernih i pedesetak operetnih uloga. God. 1884. postao solist u zboru, potom debitirao kao Onufry (K. Millöcker, Đak prosjak), a za intendanture S. Miletića 1894–98. ostvario prve veće uloge, među njima Ferranda, Kralja i Monteronea (G. Verdi, Trubadur, Aida i Rigoletto), Biterolfa i Glasnika (R. Wagner, Tannhäuser i Lohengrin), Gospodina Reicha (O. Nicolai, Vesele žene windsorske), Gesslera (G. Rossini, Guillaume Tell), Komtura (W. A. Mozart, Don Juan) i Grigorija (Zajc, Lizinka). Na hrvatskim praizvedbama opera svjetskoga repertoara nastupio kao Budivoj (B. Smetana, Dalibor, 1895), Saretzkij (P. I. Čajkovski, Evgenij Onjegin) i Bretigny (J. Massenet, Manon) 1897, Van Bett (G. A. Lortzing, Car i tesar), Don Fernando (L. van Beethoven, Fidelio) i Alcindor (G. Puccini, La Bohème) 1898, Bijou (A. Adam, Postiljon Lonjumeauski), Hans (Lortzing, Oružar), Utobal (E. N. Méhul, Josip i njegova braća) i Sarastro (Mozart, Čarobna frula) 1899, Sulpice (G. Donizetti, Kći pukovnije) i Načelnik (Massenet, Werther) 1901, Crkvenjak (Puccini, Tosca, 1911; u toj ulozi posljednji put nastupio 1942), Bonifacius (Massenet, Pelivan svete Gospe, 1912), Poljski Žid (K. Weiss, 1915), Peti Židov i Notar (R. Strauss, Saloma, 1915, i Kavalir s ružom, 1916), Varlaam (M. P. Musorgski, Boris Godunov, 1918), Skula (A. Borodin, Knez Igor, 1922), Opričnik (N. Rimski Korsakov, Carska nevjesta, 1924), Geronte (Puccini, Manon Lescaut, 1926), Uberto (G. B. Pergolesi, Služavka gospodarica, 1930) i Luco (S. Hristić, Suton, 1932). Među najuspjelijim su mu kreacijama uloge Sulejmana (Zajc, Nikola Šubić Zrinjski), Kecala (Smetana, Prodana nevjesta), Don Pasqualea (Donizetti) i Don Bartola (Rossini, Seviljski brijač; pjevao ju od 1898. do oproštajne predstave 1938), a istaknuo se i kao Sveslav (V. Lisinski, Porin), Kardinal Brogni (J. F. Halévy, Židovka) te Lothario (A. Thomas, Mignon). Na praizvedbama opera hrvatskih skladatelja nastupio kao Husar Tomo, Bacucco, Stančić i Časnik (Zajc, Gospodje i husari, 1886, John Bull, 1906, Seoski plemić, 1908, i Oče naš, 1911), Stjepan (V. Bersa, Andrija Čubranović, 1900), Luka (S. Albini, Maričon, 1901), Gajo (I. Muhvić, Uskok, 1908), Klaus i Baba (B. Bersa, Postolar od Delfta, 1914), Prosper (V. Novak, Proljetna bura, 1914), Mavar (F. S. Vilhar, Lopudska sirotica, 1914), Ervin (F. Lhotka, Minka, 1918), Čauš (L. Šafranek Kavić, Hasanaginica, 1924), Vlastela (A. Dobronić, Dubrovački diptihon, 1925) i Car (K. Baranović, Striženo-košeno, 1932). U operetnom repertoaru zapažen na prvim hrvatskim izvedbama kao Süffle (C. Zeller, Ptičar, 1895), Homonay i Delacqua (J. Strauss ml., Barun Ciganin, 1895, i Mletačka noć, 1896), Agamemnon (J. Offenbach, Lijepa Jelena, 1897), Mirasol (L. Varney, La Falotte, 1902), Skadarski (F. Lehár, Vesela udovica, 1907), Arago i Wurzbacher (Albini, Nabob, 1906, i Barun Trenk, 1908), u naslovnoj ulozi na praizvedbi operete Joco Udmanić Đ. Prejca 1908 (arije iz posljednjih dviju presnimljene na LP ploču Zagrebačka opereta, 1. Doba Irme Polak, Croatia Records, 1994) te kao Chevalier (Albini, Madame Troubadour, praizvedba 1907), Pish-Tush (A. Sullivan, Mikado) i Falke (Strauss ml., Šišmiš). Održao mnogobrojne koncerte, bio i oratorijski pjevač te više od 30 godina koralist zagrebačke katedrale, a sudjelovao je i u radu pjevačkih društava (»Merkur«). Na šelak-ploče snimljene su mu izvedbe skladba Veselo srce i Lepe ti je bele Virje (Gramophone Concert Record, oko 1909) te Po jezeru i Med planinam (sa Z. Strmcem, Österreichische Grammophon Gesellschaft, oko 1910). Odlikovao se snažnim i do starije dobi svježim glasom ugodne boje, iznimnom muzikalnošću, profinjenim osjećajem za humor i karakternu komiku te je svoje najbolje kreacije ostvario u buffo-ulogama. Drži ga se jednom od stožernih osobnosti hrvatske glazbene reprodukcije. U zagrebačkom HNK povremeno glumio manje uloge u Drami (Zvrndeša, W. Shakespeare, San ljetne noći, i Camusot, H. Meilhac i L. Halévy, La boule, hrvatske praizvedbe, 1895) i mimičke u Baletu (Illustrissimus, Albini, Na Plitvička jezera, praizvedba, 1898), glumio i u filmovima Dama u crnoj krinki (R. Staerk, 1918), Brišem i sudim (A. Grund, 1919) te Lisinski (O. Miletić, 1944). Bio dugogodišnji predsjednik Mirovinskoga zavoda HNK.