BARAC, Fran

traži dalje ...

BARAC, Fran, teolog i političar (Šemovac kod Virja, 26. VIII 1872 — Zagreb, 20. IX 1940). Gimnaziju i studij bogoslovije završio je u Zagrebu, gdje je 1895. zaređen za svećenika. God. 1895–1900. i 1904–1909. bio je vjeroučitelj na požeškoj gimnaziji, 1900–1904. slušao je bogosloviju i teologiju na sveučilištima u Pribourgu i Leuvenu te 1902. bio promoviran za doktora bogoslovlja. Na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu habilitirao se 1907. radnjom O modernoj katoličkoj apologetici, 1911. postao je izvanredni, a 1913. redoviti profesor apologetike i opće dogmatike. Dva puta (1913/1914. i 1922/1923) bio je dekan tog fakulteta, a 1915/1916. rektor zagrebačkog Sveučilišta. Rješenjem ministra prosvjete S. Pribićevića bio je 28. XI 1924. prijevremeno umirovljen, a nakon godinu dana ponovno vraćen na fakultet te najposlije umirovljen 1937. God. 1925. postao je kanonik, a 1929–1937. obavljao je i službu rektora Nadbiskupskoga dječačkog sjemeništa. — Uz nastavnički rad B. je mnogo pisao; osim srednjoškolskih udžbenika iz liturgike i dogmatike, objavio je više stručnih članaka iz područja katehetike i pedagogije te teoloških rasprava u kojima se posebice bavi apologetskim pitanjima i poviješću religija. Surađivao je u Katoličkom listu (1895, 1904, 1905, 1912–1918, 1922, 1923, 1932, koji je i uređivao 1914–1919) i Kršćanskoj školi (1907, 1908). Među raspravama tiskanim u Bogoslovskoj smotri (1910–1914, 1916, 1923–1925, 1930, 1937–1939) osobito je vrijedna Prehistorija, etnologija i znanost religijâ u apologetici (1923, 2). Njegov najvažniji znanstveni rad, O modernoj katoličkoj apologetici (1907), oštro je kritizirao pisac nepotpisana članka Kritička pisma mladom apologeti, objavljena u Mahničevoj Hrvatskoj straži (1908). U polemici koja se razvila u povodu te kritike Barčeve je stavove branio i A. Bauer (Katolički list, 1908, 15 i 1909, 45). B. je zaslužan za osnutak Hrvatske bogoslovske akademije (1922), kojoj je bio prvi potpredsjednik, a nakon Bulićeve smrti (1937) doživotni predsjednik i dobrotvor. — Barčeva politička djelatnost osobito je zapažena za I svjetskog rata kada je održavao veze između političkih stranaka u zemlji, navlastito između Starčevićeve stranke prava, uz koju je sâm pristajao, i članova Jugoslavenskog odbora te sa šefom Srpskog presbiroa u Ženevi Božidarom Markovićem. U toj misiji putovao je tri puta u Švicarsku (1915, 1917, 1918). Po svršetku rata u političkim zbivanjima sudjeluje kao član Narodnog vijeća u Zagrebu i član privremenoga Narodnog predstavništva, a kao ekspertu Delegacije Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu povjereno mu je da za saveznike sastavi ekspoze o političkom opredjeljenju Hrvata i Slovenaca za vrijeme rata (tiskan je 1919. na francuskom i engleskom jeziku). Neko vrijeme bio je aktivan u Hrvatskoj zajednici, a poslije postaje potpredsjednik Hrvatske federalističke seljačke stranke. O političkim prilikama u Hrvatskoj i o potrebi federalističkog uređenja Kraljevine SHS objavljivao je članke u listovima Graničar (1920, 1921), Hrvat (1920, 1921), Hrvatska sloga (1920, 1921) i Srijem (1920–1922).

DJELA: Strossmayer. Govor u čast velikanu. Požega 1906. — O modernoj katoličkoj apologetici. Požega 1907. — Liturgika ili nauka o bogoštovnim obredima Katoličke crkve. Zagreb 1908. — Katolička dogmatika ili nauka o vjerskim istinama, katoličkim napose (za više razrede srednjih učilišta). Zagreb 1909, 1920², 1930³. — Rat i vjera. Zagreb 1916. — Les Croates et les Slovenes ont été les amis de l’Entente pendant la guerre. Quelques documents officiels tirés des Archives militaires d’Autriche-Hongrie. Pariz 1919.
 
LIT.: Franjo Zagoda: Liturgika ili nauka o bogoštovnim obredima Katoličke crkve. Katolički list, 49(1908) 51, str. 618–620. — Josip Marić: Modernista, filozof i apologeta. Ibid., 50(1909) br. 36–43. — Edgar Leopold: Katolička dogmatika (za više razrede srednjih učilišta). Bogoslovska smotra, 1(1910) str. 388–390. — Milada Paulová: Jugoslavenski odbor. Zagreb 1925. — Matija Kovačić: Dr. Fran Barac in memoriam. Hrvatski list, 21(1940) 264, str. 7. — Andrija Živković: Dr. Fran Barac. Bogoslovska smotra, 28(1940) 5, str. 322–332. — Dr. Fran Barac. Alma mater croatica, 4(1940–41) 2, str. 92–93. — Ivan Škreblin: Pedagoški rad msgra dra Frana Barca. Kršćanska škola, 45(1941) 1/2, str. 11–16. — Bogdan Krizman: Stvaranje Jugoslavenske države. Historijski pregled, 4(1958) 3/4, str. 167–214. — Zapisnici sa sednica Delegacije Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919–1920. Beograd 1960. — Bogdan Krizman: Povjerljive veze između »Jugoslavenskog odbora« i domaćih političara za I svjetskog rata. Historijski zbornik, 15(1962) 1/4, str. 217–229. — Dragovan Šepić: Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje 1914–1918. Zagreb 1970.
 
Redakcija (1983)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

BARAC, Fran. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 16.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/1256>.