BARTUŠ, Franjo

BARTUŠ, Franjo, pedagog i književnik (Krapina, 8. II 1860 — Zagreb, 6. IV 1934). U Zagrebu je polazio osnovnu školu (1867–1871), četiri razreda realke (1871–1875) i učiteljsku školu (1875–1880). Kao učenik realke poučavao je Stjepana Miletića, koji mu je posvetio svoju dramu Grof Paližna, a kao đak Učiteljske škole osnovao je s J. Varžičkom knjižnicu koja se poslije razvila u društvo »Napredak«. Od 1880. službovao je po mjestima u Hrvatskoj, a umirovljen je u Zagrebu 1923. na dužnosti upravitelja osnovne škole. Bio je počasni član i tajnik društva »Dobrotvor« (1886–1906) te od 1895. pravi član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora. — Izdavao je i uređivao list Mali dobrotvor (od 1895) te Malu knjižnicu za svakoga (od 1896). Prvi književni rad, Male pripoviedke, objavio je u Smilju (1881). Služio se i pseudonimom Dobrašin. Književne, stručne i poučno-popularne članke objavljivao je u listovima i časopisima: Smilje (1881 1882–1894/1895, 1906/1907–1907/1908, 1918/1919), Izvještaj gradske pučke škole (Zagreb 1882/1883, 1888/1889, 1895/1896), Napredak (Zagreb 1882, 1887–1889, 1892, 1898), Bršljan (1891, 1892), Mali dobrotvor (1895/1896, 1903/1904, 1907/1908), Ljiljan (1897), Vjerni drug (1897/1898–1907/1908, 1914/1915, 1917/1918–1925/1926), Škola (Karlovac 1900), Almanah hrvatskoj mladeži (1906), Pučka prosvjeta (1911). Prevodio je s njemačkog i češkog jezika. Preradio je za djecu, prilagođujući ih duhu hrvatskog jezika, djela Christopha Schmida (Božidar, 1890; Dobri Radojica i zločesti Ivica, 1890; Genoveva, s. a.; Najbolja baština i Janješce, s. a.; Razbojnička gradina i Drveni krst, 1893), Franza Hoffmanna (Lukino blago, s. a.; Osveta je moja ja ću je vratiti, 1890; Na dalekom sjeveru, 1892; Onkraj mora, 1894) i Franza Frischa (Rad i poštenje, 1897). Objavio je knjige priča, narodnih pripovijedaka i pjesama, što ih je prema različnim izvorima preuredio i sabrao za hrvatsku omladinu: Dvanaest najljepših priča i narodnih pripovijedaka, Zagreb s. a.; Trinaest najljepših priča i narodnih pripovijedaka, Zagreb s. a.; Veliki čestitar ili Vienac najljepših čestitaka za malu djecu, veću mladež i odrasle, Zagreb 1886, 1891², 1903³, 1911⁴; Dvadeset najljepših priča i narodnih pripovjedaka, Zagreb 1887; Zanimljive i zabavne narodne priče skupljene po Karadžiću, Stojanoviću i drugima, Zagreb 1887; Četrnaest najljepših priča i narodnih pripovijedaka, Zagreb 1892, 1893², 1895³, 1907⁴; Naš kralj Franjo Josip I, Zagreb 1895; Dobroslavke. Narodne pripovijesti hrvatskoj mladeži. Zagreb 1897, 1906²; Spomenarke. Kitice i rečenice hrvatskih pjesnika, književnika i drugih za spomenare, Zagreb 1901; Snježanke. Pjesme i pripovijesti i pouka, Zagreb 1905, 1922²; Srčike, Zagreb 1905; Dragoljupke, Zagreb 1906; Tratinčice, Zagreb 1906; Jesenčice i Nevenke, Zagreb 1907; Bršljanke, Zagreb 1908; Dobrašinke, Zagreb 1911; Milovanke. Pripovijesti i priče, Zagreb 1912.