BEDEKOVIĆ KOMORSKI, Josip

BEDEKOVIĆ KOMORSKI, Josip, pisac (?, oko 1688 — Remete kod Zagreba, 7. III 1760). Potomak je (najvjerojatnije praunuk) Ljudevita Bedekovića Komorskog (umro 1639), osnivača obiteljske grane Židovnjački, nazvane prema imanju Židovnjak kod Bedekovčine. God. 1706. bio je na studiju u Beču, a 1709. ušao je u Pavlinski red u kojem je bio prior u nekoliko samostana (Križevci, Sveta Helena kod Čakovca i Remete) zatim tajnik provincije te generalni definitor. Kao prior u Svetoj Heleni sudjelovao je na skupštinama Zaladske županije, u čijem je upravno-sudbenom djelokrugu bilo Međimurje. God. 1738. dao je obnoviti crkvu u Svetoj Heleni, a potom sagraditi crkvu Sv. Jeronima u Štrigovi. — Autor je poznatoga latinskog djela Natale solum… (Rodna gruda velikog crkvenog naučitelja sv. Jeronima skrivena pod ruševinama Stridona, potkrijepljeno mišljenjima vrsnih povjesničara i zemljopisaca zajedno s kratkom ilirskom kronologijom i životom istoga grimiznog Dalmatinca). U prvom dijelu knjige B. piše o povijesti i zemljopisu Ilirika i Panonije zastupajući mišljenje o hrvatstvu, odn. slavenstvu starih Ilira. Posebice se bavi prošlošću Međimurja dokazujući njegovu historijsku pripadnost Hrvatskoj. Drugi dio sadržava životopis Sv. Jeronima (čijim rodnim mjestom B. drži Štrigovu u Međimurju) te katalog svetaca koji su živjeli na tlu nekadašnjeg Ilirika i Panonije. Podacima iz tog kataloga poslužili su se H. Gašparoti u djelu Cvet sveteh (1750–1761) i A. Kačić Miošić u II izdanju Razgovora ugodnog (1759). Djelo je urešeno bakrorezima pavlinskog slikara brata Gabrijela Dallera (Tallera). Prema sudu A. Horányija, čitatelj će u tom djelu poželjeti bolju latinštinu, a u prosuđivanju nejasnih i prijepornih pitanja trebat će mu dosta pronicljivosti. No znamenitost tog djela i nije u njegovoj znanstvenosti nego u namjeri i domoljubnu duhu kojim je prožeto. Za potrebe pavlinske braće laika preveo je s njemačkog jezika asketski priručnik Manuale (na latinskom napisao mađarski pavlin Adam Koloczani, a na njemački preveo Ivan Adam Portenperger). B. je prijevodu dodao Kratko spisovanje čudnovitoga življenja baratanje svetoga Paula prvoga puščenika, neke molitve te abecedni popis manje poznatih i teže razumljivih hrvatskih izraza s njihovim latinskim adekvatima. S jezičnog gledišta to je kajkavsko nazivlje vrlo zanimljivo, navlastito ono koje se odnosi na apstraktne pojmove. U rukopisu su ostali njegovi spisi Liber vitae et mortis sive Cathalogus vivorum et mortuorum fratrum Ordinis sancti Pauli Eremitae croato-slavonicae professorum (1736) i Proprius festorum pro Ordine nostro, quo ad officium et missas (1740); potonji rukopis danas je poznat samo po naslovu. Nisu sačuvane ni Bedekovićeve prigodne pjesme koje u Annuama 1754. spominje A. B. Krčelić.