BEK, Viktor August

BEK, Viktor August (Beck), dramski glumac i redatelj (Beč, 26. VIII 1888 — Zagreb, 20. X 1974). Sin Andrije, časnika. Djetinjstvo je proveo s roditeljima u Beču, gdje mu je otac služio vojsku. Po povratku u Hrvatsku 1899. pohađao je srednju školu u Sremskoj Mitrovici, a graditeljsku u Zagrebu. Usporedo je učio glumu kod Đ. Prejca. Nastupio je 1909. u Zagrebačkom kazalištu. Ne dobivši stalni angažman, pristupio je putujućoj družini P. Ćirića i R. Mlinarića. Na poziv intendanta N. Fallera prešao je 1910. u HNK u Osijeku, gdje je 1911. bio stalno angažiran. God. 1912. nastupa s putujućom družinom tog kazališta u Bosni i Dalmaciji. Kao stipendist osječkog kazališta u sezonama 1911/1912–1913/1914. boravio je 18 mjeseci u Beču učeći glumu i režiju. U sezoni 1924/1925. bio je glumac i redatelj u Sarajevu, 1925/1926. u Splitu, 1926–1928. ponovno u Sarajevu, a 1928. trajno prelazi u Zagreb, da bi istodobno, napose kao redatelj, djelovao u Varaždinu, Skoplju, Mostaru, Karlovcu i dr. U HNK u Zagrebu glumio je do 1954, kada, na Gavellin poziv, prelazi u Zagrebačko dramsko kazalište (tj. Kazalište Gavella). Dobio je više priznanja: Sterijinu nagradu (1958), Nagradu grada Zagreba (1960) te za životno djelo Nagradu »Vladimir Nazor« (1970). — Prvi put nastupio je 1909. u ulozi časnika Melkiora Tompe de Horšova (A. Šenoa i M. Dežman, Zlatarevo zlato) u zagrebačkom kazalištu. Prije stalnog dolaska u Zagreb istaknuo se kao Jago (W. Shakespeare, Othello), Franz Moor (F. Schiller, Razbojnici), Hlestakov (N. V. Gogolj, Revizor), Ževagin (Gogolj, Ženidba), Feđa (L. N. Tolstoj, Živi leš), Higgins (B. Shaw, Pygmalion), Androklo (Shaw, Androklo i lav) i Zaharović (S. Tucić, Truli dom). U HNK u Zagrebu značajne su Bekove uloge: Crampton (G. Hauptmann, Kolegga Crampton), Stari Komedijaš (L. Pirandello, Večeras improviziramo), Chris (E. O’Neill, Anna Christie), General (Calderon de la Barca, Sudac Zalamejski), Otac (Z. Kolarić-Kišur, Povratak), Doktor (M. Feldman, U pozadini), Murphy (K. M. Simonov, Rusko pitanje), Horace (L. Hellman, Male lisice), Venger-Ugarković (M. Krleža, Vučjak), Praktikant (B. Nušić, Sumnjivo lice), Pero pisar (Nušić, Gospođa ministarka). U Zagrebačkomu dramskom kazalištu istaknuo se u ulogama: Candy (J. Steinbeck, Miševi i ljudi), Foma Fomić (F. M. Dostojevski, Selo Stepančikovo), Otac James Browne (G. Green, Zatvorene sobe), Doktor (Krleža, Golgota), Otac (M. Božić, Ljuljačka u tužnoj vrbi), Antun Beritić (M. Matković, Vašar snova), Niko Narančić (G. Gamulin, Kuća Narančića). Režirao je u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu, Splitu, Skoplju; Varaždinu i Karlovcu. Ističu se njegove režije Schillerovih Razbojnika, Goldonijeve Mirandoline, Mariveauxove Igre ljubavi i slučaja, dramatizacije Tolstojeve Ane Karenjine i Uskrsnuća te Zločina i kazne Dostojevskog, Gogoljeva Revizora i Ženidbe, Hofmannsthalove Elektre, Ibsenovih Sablasti, a od domaćih autora režirao je djela J. Freudenreicha, I. Vojnovića, Tucića, Nušića, V. Cara Emina, U. Donadinija, B. Jevtića, J. Kulundžića i I. Gundulića (Dubravka). Igrao je u više radio-drama i na TV, a sudjelovao je i u domaćim filmovima: Hoja Lero, Kameni horizonti, Sinji galeb, Koncert, Opsada i Breza. Posljednji put nastupio je u HNK u Zagrebu 1971, kada je u 83. godini života igrao slugu Firsta u Čehovljevu Višnjiku. Bavio se i prevodilačkim radom (preveo je nekoliko kazališnih komada s njemačkog). Bekov glumački postupak utemeljen je u studioznosti pristupa ulogama širokog raspona, duboku uživljavanju, istančanu umjetničkom osjećaju i nenametljivoj komici.