BENIGAR, Aleksije

BENIGAR, Aleksije, misionar i pisac (Zagreb, 28. I 1893). Sin je Ivana (Janeza), profesora matematike i fizike, te polubrat lingvista i etnologa Ivana (Janka). Nakon osnovne škole i nižih razreda gimnazije, stupio je 1907. u franjevačku provinciju Sv. Ćirila i Metoda te krsno ime Franjo zamijenio redovničkim Aleksije. Gimnaziju i skolastičku filozofiju završio je na franjevačkom učilištu u Varaždinu (1908–1911), a teologiju u Paderbornu (1911–1915). Po povratku u domovinu bio je odgojitelj mladih franjevaca i nastavnik njemačkog jezika u Varaždinu (1915–1918). God. 1920–1923. studirao je na Istituto pontificio orientale u Rimu i ondje doktorirao temom Metodus unionis promovendae Antonii Possevino S. I. Vrativši se u Zagreb, bio je odgojitelj studenata teologije (1924–1927) i urednik dječjeg časopisa Anđeo čuvar (1927–1929). Uredio je 1927. Spomenicu prigodom sedamstote godišnjice blažene smrti sv. Franje. Njegov misionarski rad započinje 1929. kad je pošao u Kinu i postao odgojitelj franjevačkih pripravnika (isključivo Kineza) i profesor teologije na regionalnoj bogoslovnoj školi u Hank’ouu. Napustivši Kinu 1954 (kad su bili izgnani svi strani misionari), nastanio se u Rimu i 1955–1966. bio odgojitelj i predavač na franjevačkom sveučilištu Antonianum. — B. je člancima iz povijesti teologije surađivao u Novoj reviji (1929, 1932) i časopisu Marijin Trsat (1968–1970), a popularnim izvještajima o životu Kineza u Glasniku sv. Franje (1929–1940). Za potrebe studenata objavio je teološke priručnike Liturgia Romana i Compendium theologiae spiritualis. Prvi priručnik sadržava tekstove i razjašnjenja i na kineskom jeziku, a drugi je doživio dva izdanja, osobito zbog povijesnog pristupa i iscrpne obrade gradiva.