BIJANKOVIĆ, Nikola

BIJANKOVIĆ, Nikola (Bianković), makarski biskup (Split, 15. VIII 1645 — Makarska, 10. VIII 1730). Njegov otac Dominik rođen je na Šolti, a majka Laura, rođ. Nadalin, bila je Mlečanka. Gramatikalnu školu završio je u Splitu, a filozofsko-teološke studije u Ilirskom kolegiju u Splitu, gdje je 1669. zaređen za svećenika. Vrativši se u domovinu obavljao je razne odgovorne crkvene službe: bio je župnik u Kaštel-Sućurcu (1669–1672), kanonik splitskog kaptola i predavač u splitskom sjemeništu (od 1672), apostolski misionar u krajevima Splitske nadbiskupije koji su bili pod Turcima (1673–1676, 1680–1696), generalni vikar Ninske biskupije (1676–1680), zatim Splitske nadbiskupije (1684–1695), a 1686. imenovan je apostolskim vikarom Makarske i Skradinske biskupije. Za morejskog rata (1684–1699) sudjelovao je kao vojni dušobrižnik u svim većim borbama protiv Turaka. God. 1695. imenovala ga je mletačka vlada za makarskog biskupa, što je Sv. Stolica potvrdila 1698, a ustoličen je 1699. Bio je član Ilirske akademije u Splitu; umro je na glasu svetosti i 1881. pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju. — B. je bio bliski suradnik splitskog biskupa Stjepana Cosmija te mu je pomagao pri osnutku sjemeništa. U Splitu je (1676) osnovao Kongregaciju Sv. Filipa Nerija i o svom trošku dao podići oratorij njemu u čast. Mnogo se brinuo za siromahe i bolesne i osnovao je više bratovština u Makarskoj i okolici. Njegovim zalaganjem dobila je Makarska biskupija isusovačke misionare među kojima je bio i Filip Riceputi, a njegova nastojanja da župe organizira u duhu Tridentinskog sabora izazvala su napetosti i nesporazume s franjevcima. O svojim brojnim pastirskim pohodima slao je izvještaje papinskoj Kongregaciji koncila u Rim. S latinskog je preveo i 1699. u Veneciji objavio spis Naredbe od zbora darxave splitske (sadrži odluke dijecezanske sinode koju je održao nadbiskup S. Cosmi u Splitu 1688). Spominje se da je u Veneciji izdao Nauk krstjanski kratak složen (1. izdanje 1708, a 2. 1724). Prema nekima, to je Bijankovićev prijevod katekizma Roberta Bellarminija (F. Fancev, I. Ostojić), a neki drže da je B. sâm sastavio to djelo (K. Jurišić, M. Vidović). Kao član Ilirske akademije recenzirao je prijevod Dominiquea Bouhoursa što ga je preveo Ivan Petar Marchi pod naslovom Misli karstjanske za svaki dan od miseca (Venecija 1704). — Prema Vidoviću, B. se uz raznoliku i živu pastoralnu djelatnost istakao socijalnim, kulturnim i prosvjetiteljskim radom.