BORELLI VRANSKI, Frano

BORELLI VRANSKI, Frano, političar (Zadar, 16. X 1810 — Trst, 28. VII 1884). Sin zadarskog načelnika Andrije. God. 1841–43. bio je zadarski načelnik, a 1848. »zapovidnik od narodne straže« (Teritorijalna milicija). Jedan je od pokretača i prvi predsjednik Središnjega agronomskog društva u Zadru (Societa agronomica centrale di Zara, 1850). Djelujući u njemu, bavio se pitanjem carinâ te o tome pisao u L’Agronomo raccoglitore (1850–51) i objavio posebnu publikaciju (1851). Njegov govor na otvaranju društva objavljen je uz onaj Vlaha Getaldića u brošuri Discorsi sull’economia rurale in Dalmazia, e particolarmente nel Distretto di Zara (Zadar 1850; u NSB-u u Zagrebu brošura s istim sadržajem ima naslov Discorsi di Biagio Barone de Ghetaldi... e di Francesco Conte de Borelli di Wrana...). Sudjelujući u javnom životu, zauzimao se za gradnju dunavsko-jadranske željeznice, o čemu je uputio predstavku austrijskom ministru A. Bachu 3. VIII 1856 (objavio B. Stulli) te iste godine izdao brošuru. Nakon obnove ustavnoga života u Habsburškoj Monarhiji i saziva Pojačanoga carevinskog vijeća u Beču (1860), B. je, kao istaknuta osoba i vlasnik vranskoga feuda, bio pozvan u Vijeće da zastupa Dalmaciju. U raspravi o preuređenju države, kada su J. J. Strossmayer i A. Vraniczany, kao zastupnici Slavonije i Hrvatske, postavili zahtjev za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, B. je, istaknuvši slavenstvo Dalmacije i njezinu tijesnu povezanost s ostalim južnim Slavenima, porekao opravdanost povijesnom argumentu za sjedinjenje, dopustio mogućnost sjedinjenja u budućnosti i zatražio da se Dalmaciji osigura autonomija. Odjek te rasprave doveo je u Dalmaciji do političke diferencijacije, do pojave aneksionista (narodnjaka) i autonomaša. Ipak, u prvomu Dalmatinskom saboru (1861–64) B. je bio narodnjački zastupnik. Njegov govor na zasjedanju Pojačanoga carevinskog vijeća objavljen je u Pozoru (1860, 6), a dio teksta u njemačkom prijevodu tiskao je G. Novak u Historijskom zborniku (1953). Tekst memorijala dalmatinske deputacije od 7. II 1861. o pitanju sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, koji je B. potpisao kao njezin predsjednik, objavljen je u Archivio storico per la Dalmazia (Rim 1926, I/1). Svoje ideje o autonomiji Dalmacije iznio je i u neobjavljenu memorandumu od 29. VIII 1860. austrijskom ministru predsjedniku (rkp. u Arhivu obitelji Borelli u Zadru). Uspješno je upravljao obiteljskim posjedom Vrana. Ne priklonivši se nazorima svoga oca o društvenom poretku, odlučno je branio svoja feudalna prava protiv seljaka (N. Čolak). S austrijskim vlastima, koje su mu pokušale oduzeti dio posjeda, vodio je tridesetogodišnju parnicu (1851–81), koja je završila u njegovu korist. U mladim danima pisao je pjesme te objavio prigodnicu L’Aquila imperiale austriaca. Ode u posebnoj publikaciji s naslovom A sua apostolica maesta l’imperatore e re Francesco I... (Zadar 1833). Objelodanio je također knjižicu o istraživanjima u Dioklecijanovoj palači u Splitu. God. 1841. izabran je u novu upravu zadarskoga Narodnog muzeja (Museo nazionale, osnovan 1838).