BRATULIĆ, Šimun

BRATULIĆ, Šimun, zagrebački biskup (Glavica, na području samostana Sveti Petar u Šumi, oko 1550 — Lepoglava, 4. V ? 1611). Mlad je stupio u Pavlinski red. Osnovnu i srednju izobrazbu stekao je u pavlinskom samostanu Sveti Petar u Šumi u Istri, filozofiju i teologiju studirao u Rimu. Bio je prior samostana Elepfant i zamjenik priora samostana Marjanka (Maria Thall) kod Bratislave, a 1591. izabran je u Lepoglavi za vrhovnog poglavara Pavlinskoga reda. Stolovao je u Lepoglavi. Na početku »dugoga« turskog rata (1593–1606) sudjelovao je u ratnim okršajima i kod Kanjiže spasio život austrijskom nadvojvodi Maksimilijanu. Njegovom preporukom imenovao ga je 1598. kralj Rudolf II srijemskim biskupom, što je papa Klement VIII potvrdio 1601. Nakon što ga je kralj 1603. proglasio zagrebačkim biskupom, Papa je 13. IX 1604. dopustio da preuzme zagrebačku biskupsku stolicu i da zadrži službu pavlinskoga generala. — Kao biskup proširio je u Zagrebu Biskupijsko sjemenište i 1606. omogućio isusovcima da već sljedeće godine osnuju gimnaziju na Griču. Hrvatski mu je sabor 1604. povjerio brigu za provedbu čl. 22. Zakona kralja Rudolfa II, po kojem je zabranjen boravak protestantima u Hrvatskoj. U tome ga je 1606. i 1609. sokolio pismima papa Pavao V (1605–21). Još 1604. B. se sukobio s dijelom zagrebačkih kanonika, posebno s Baltazarom Napulijem Dvorničićem, hoteći dobiti slobodan kanonički posjed kako bi od njegovih prihoda popravio katedralu. Spor je izgubio pred sudištem bečkog nuncija. Izvješća koja je poslao u Rim (4) važan su izvor podataka za stanje u njegovoj biskupiji.