CALLIDO

traži dalje ...

CALLIDO, mletačka obitelj graditelja orgulja, koji su u XVIII i XIX st. izrađivali instrumente i u Hrvatskoj. Prvi je istaknuti član obitelji Gaetano (Este kraj Padove, 14. I 1727 — Venecija, 12. XII 1813). Učenik Petra Nakića i nasljednik njegove orguljarske radionice u Veneciji. Počeo je samostalno raditi 1763, utemeljivši vlastitu tvrtku, te je ubrzo stekao ugled, pa mu je već 1766. povjerena rekonstrukcija triju velikih orgulja u crkvi Sv. Marka. Idućih godina gradio je ne samo u Mlecima već i u drugim krajevima Italije te u Istri, Dalmaciji pa sve do Carigrada. Dosad su utvrđene 434 orgulje koje nose signaturu Gaetano C. ali ih je vjerojatno izradio više. Duž istočne jadranske obale izradio je, koliko je zasada otkriveno, 29 instrumenata. Prvi je dokument ugovor za gradnju orgulja u katedrali u Trogiru koji je G. sklopio s predstavnicima katedrale 16. V 1767. U tom ugovoru potanko je opisano kakav instrument treba načiniti te kada i kako će ga dopremiti i postaviti; dogovorena je čak i naknada u novcu i ishrani za Gaetanov boravak u Trogiru radi postavljanja novih orgulja, koje je dovršio tek 1772 (a ne kako je ugovoreno 1768). Ostala su mu u nas poznata djela: orgulje u katedralama u Kopru (1772, znatno oštećene), Rijeci (1780, uništene), Osoru (1781, propale) i Izoli (1796) te u crkvama u Kopru (Sv. Blaž, 1771. i Sv. Klara, 1788), Malom Lošinju (1781), Velom Lošinju (Sv. Antun i Uznesenje Marijino, obje 1782), Buzetu (1787), Bujama (1791), Petrovči kraj Celja (1796), Motovunu (s. a.), Karlobagu (s. a.), na Čiovu (Sv. Petar, 1805) i u samostanu klarisa u Splitu (1805). Orgulje koje je počeo graditi 1807. za katedralu u Krku postavili su, nakon njegove smrti, 1815. njegovi sinovi. G. je najvjerniji sljedbenik graditeljskih načela svog učitelja Nakića, izravni nastavljač njegove novomletačko-dalmatinske škole. Preuzevši u svim pojedinostima Nakićev sustav građenja, proveo je samo neznatne izmjene; uveo je nekoliko novih registara — violettu 4’, violu, violoncello i blažu intonaciju što je njegovim instrumentima dalo nježniji zvuk. Djela mu se odlikuju zanatskom vrsnoćom izradbe, osobito svirala i zračnica, te neobičnom plemenitošću zvuka pa je zarana priznat najboljim mletačkim orguljarskim majstorom na prijelazu iz XVIII u XIX stoljeće. — Njegovi su sinovi i nasljednici Agostino (Este ili Venecija?, 1759 — Venecija, 29. VI 1826) i Antonio (Venecija, 1762 — Venecija, 1841). Oni su zarana počeli surađivati s ocem, a od 1806. preuzimaju i njegove poslove. Očevom su smrću naslijedili radionicu i vodili je najprije sami, zatim su se oko 1822. udružili s Giacomom Bazzanijem. Nakon Agostinove smrti, Antonio je oko 1830. ustupio radionicu Bazzaniju koji je sa svojim sinovima vodi dalje kao tvrtku »Bazzani, successori Nachini e Callido«. — Braća C. uspjeli su zadržati visoku kvalitetu gradnje koju je bio postigao njihov otac Gaetano. U Hrvatskoj su sačuvane dvoje njihove orgulje: u župnoj crkvi u Milni na Braču (1820) i u župnoj crkvi u Cresu (1830).

LIT.: F. Bulić: Orgulje glasovitih umjetnika po crkvama Dalmacije. Sv. Cecilija, 12(1918) 5, str. 129; 6, str. 161–162. — M. Majdak: Nove orgulje u znamenitoj Zborno opatskoj crkvi u Trogiru. Ibid., 34(1940) 6, str. 122–123. — R. Lunelli: Contributi dalmatini e sloveni alla rinascita e alla diffusione dell’arte organaria veneziana settecentesca. Archivio veneto, S VI, 72(1942) 30, str. 207–208. — Isti: Der Orgelbau in Italien. Mainz 1956. — S. Dalla Libera: Gaetano Callido organaro veneto (1727–1813). Cronologia. Musica sacra, 86(1962) 7, str. 90–93. — L. Šaban: Graditelj orgulja Petar Nakić i Šibenik. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 13–14(1968) str. 401–432. — G. Radole: L’arte organaria in Istria. Bologna 1969. — R. Lunelli: Studi e documenti di storia organaria veneta. Venezia 1971. — C. Fisković: Iz glazbene prošlosti Dalmacije. Orgulje. Mogućnosti, 21(1974) 6/7, str. 715–716. — S. Dalla Libera i G. Radole: Regesto di notizie organarie e organistiche pubblicate nella »Gazzetta di Venezia«. L’Organo (Bologna), 1974, 22, str. 68–69. — L. Šaban: Doprinos trojice Moscatella orguljarstvu Dalmacije. Radovi Centra JAZU u Zadru, 21(1974) str. 217–260. — M. Bizjak i E. Škulj: Orgle na Slovenskem. Ljubljana 1985, 44, 46, 80, 82, 84, 92, 104.
 
Ladislav Šaban (1989)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i simboli

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

CALLIDO. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 19.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/3309>.