CIKOJEVIĆ, Ante

CIKOJEVIĆ, Ante, pisac (Studenci kod Imotskoga, 18. II 1871 — Makarska, 20. X 1956). Građansko mu je ime Marko, redovničko i književno Ante. Osnovnu školu završio u Imotskom, gimnaziju u Sinju (1889), bogosloviju i filozofiju u Šibeniku i Makarskoj (1894). Najprije župnik u makarskom dekanatu (1896–99), od 1899. do 1919. profesor u franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj te provincijal franjevačke Provincije Presvetog Otkupitelja (1919–22, 1922–25, 1931–34) i gvardijan franjevačkog samostana u Makarskoj (1925–31, 1934–37, 1938–42). God. 1930. postavlja temelje novoj crkvi u Makarskoj. — Pisao je prigodne pjesme, rasprave o narodnom pjesništvu, članke o piscima svećenicima iz Dalmacije i Bosne (A. Kačić Miošić, G. Martić, M. Pavlinović, A. Čičić), teološke i moralne rasprave; osobito su odjeknule njegove polemičke brošure, objavljene pod pseudonimima George Dandin i Prosperus Dalmata. U njima je ustao u obranu bosanskih franjevaca prilikom spora s nadbiskupom J. Stadlerom nakon uspostave redovite crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini. Surađivao je u vjerskim publikacijama, među kojima su Bogoslovska smotra (1915, 1917) i Nova revija (1925–31, 1936–37). Posebno je tiskao deseteračke poslanice Imotskim Krajišnicima (Šibenik s. a.) i Odgovor Krajiškinje vile Josipu Yirgilu Periću (Split 1907). Javljao se također pod pseudonimom Obad sa Zeveline te šifrom fra A. C. Njegovo je najopsežnije djelo ep Cetinska ruža, u kojem je u dvadeset i dva pjevanja u desetercu opjevao povijest Gospe Sinjske.