CVETIĆ, Miloš

CVETIĆ, Miloš, glumac, redatelj i dramski pisac (Čurug, Bačka, 26. VI 1845 — Beograd, 16. XII 1905). Završio tri razreda srpske i dva njemačke osnovne škole te tri razreda gimnazije. Kao sedamnaestogodišnjak pristupa družini J. Kneževića u Velikoj Kikindi, potom je od rujna 1862. do ožujka 1863. u Srpskom narodnom pozorištu (SNP) u Novom Sadu, a sredinom 1863. sa S. Čekićem vodi putujuće kazalište po Vojvodini. Potkraj 1863. pridružuje se putujućem kazališnom društvu u Šapcu. U proljeće 1864. preuzima jednogodišnji angažman u Narodnom pozorištu u Beogradu, a od lipnja 1866. ponovno je u SNP u Novom Sadu. Od listopada 1866. do travnja 1869. djeluje u Hrvatskom zemaljskom kazalištu u Zagrebu. Potom se vraća u Beograd i tu boravi do umirovljenja 1894. Na poziv intendanta S. Miletića opet dolazi u Zagreb, gdje nastupa od 1. IX 1894. do 25. V 1895. Od kolovoza 1900. član je, glavni redatelj i direktor pozornice beogradskog Narodnog pozorišta (za uprave B. Nušića) i na toj dužnosti ostaje do ponovnog umirovljenja 1901. Jedan je od istaknutijih srpskih glumaca osmog desetljeća XIX st. Za trogodišnjeg djelovanja u Zagrebu nosio je, uz A. Mandrovića i A. Fijana, dramski repertoar. Karakterne uloge ostvario je u patetičnoj scenskoj maniri. Potkraj stoljeća ponegdje pokazuje realistička nastojanja, ali u herojskim i ljubavničkim ulogama zadržava romantični patos. Ostvario je također više karakternih likova s komičnim dramskim intonacijama. Istakao se kao Jago (W. Shakespeare, Otelo), Bassanio i Shylock (Shakespeare, Mletački trgovac), Ferdinand (F. Schiller, Spletka i ljubav), Mortimer (Schiller, Marija Stuart), Hermann (Schiller, Razbojnici), Mefisto (J. W. Goethe, Faust), Hljestakov (N. V. Gogolj, Revizor), Richard (E. Scribe i E. Legouve, Vilinske ruke), Karlo Drački (F. Marković, Karlo Drački), Mortag (A. Tresić Pavičić, Ljudevit Posavski), Pustinjak (A. Nikolić, Zidanje Ravanice) te kao Nemanja, car Dušan i Todor od Stalaća u svojim dramama. C. se takoder bavio književnim radom. Počeo je prijevodima s njemačkog, a njegov prvi dramski rad, alegorija s pjevanjem, Tri svetla dana (s D. Brzakom), postavljen je u Beogradu 1879. Njegove nacionalno-povijesne drame imaju crte retoričke i deklamatorske patetike te obiluju prepoznatljivim kazališnim efektima. Roman Zlatno srce objavljen je u periodici (Beogradske novine, 1899). Pisao je također kazališne crtice i članke (Srbobran, 1897, 1899), Zora (1899), Beogradske novine (1902). i dr.