DEKIĆ, Marko

DEKIĆ, Marko, pjesnik (Santovo/Herczegszántó, Mađarska, 22. IX. 1937). Maturirao u Budimpešti 1957, učiteljevao u Hrvatskoj Kemlji (Horvátkimle) kraj Đura (Győr), a od 1959. radio u Demokratskom savezu južnih Slavena u Budimpešti. Od 1979. bio novinar u budimpeštanskom tjedniku Narodne novine. U tom se listu 1953. javio stihovima. Zatim objavljuje poeziju u budimpeštanskom Narodnom kalendaru, u povremenom književnom prilogu Narodnih novina Nevenu, a surađuje i u sisačkoj Riječi, osječkoj Reviji i zagrebačkoj Radosti. Njegova je poezija predstavljena tijekom 1980-ih i u listovima mađarske narodnosti u Jugoslaviji: Magyar Szó, Magyar Képes Ujság, Hét Nap. Zastupljen je u antologiji južnoslavenskih pjesnika u Mađarskoj U kolo (Budimpešta 1969), antologiji hrvatske iseljeničke poezije Hrvatski Odisej (Zagreb 1980. i 1986) i dr. U prvoj zbirci pjesama vezana stiha Duga nad zavičajem tematizira zavičaj, a u zbirci Tišine i ljubavi napušta obrazac romantičarskog pjevanja i bavi se vlastitom intimom. Obilnom pjesničkom produkcijom, računajući i poeziju za djecu, potvrdio se kao promicatelj književnog stvaranja u dijaspori. Njegove pjesme prevedene su na mađarski, slovački i rumunjski. God. 1989. postao je član Društva književnika Hrvatske.