DIVNIĆ, Nikola

traži dalje ...

DIVNIĆ, Nikola (Difnico, Difnicus; Nicolao, Nicolaus), šibenski biskup (Šibenik, 9. VI. 1715 — Šibenik,  13. VI. 1783). Brat krčkog biskupa Deodata Marije. U Padovi učio gramatiku i humanističke znanosti, a u franjevaca u samostanu Sv. Lovre u Šibeniku studirao filozofiju. Po stupanju u klerički stalež, poslan je na studij u Padovu, gdje postiže naslov magistra teologije i doktora obaju prava. U dvadeset i prvoj godini postao je šibenskim kanonikom. Bio je vikar biskupa Ivana Calebotta i J. B. Bonačića, a za ispražnjene biskupske stolice i kapitularni vikar. Biskup Bonačić predložio ga je 1761. papi Klementu XIII. za biskupa u Kotoru. Papa se složio s prijedlogom, ali D. zbog bolesti nije želio prihvatiti službu. Nakon Bonačićeve smrti, biskupom šibenskim izabran je 1762. Zadranin Ivan Petani, koji se odrekao biskupske časti, a D. je do 1766. arhiđakon šibenskoga Kaptola. Iste godine u lipnju imenovan je šibenskim biskupom te putuje u Rim na biskupsko posvećenje. Iz Rima šalje prvo pastoralno pismo vjernicima i svećenstvu Šibenika. Kao biskup bio je veoma aktivan i cijenjen zbog nastojanja oko obnove duhovnog života u biskupiji. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u kapeli Triju kraljeva u šibenskoj katedrali, a posmrtni ostaci poslije su preneseni u zajedničku biskupsku grobnicu u kapeli Sv. Petra.

LIT.: D. Farlati: Illyricum sacrum, 4. Venetiis 1769, 500–501. — Folium Dioecesanum – organon curiae episcopalis sebenicensis, 11(1892) 6, str. 58. — (V. Miagostovich): La Famiglia de Difnico. Il Nuovo cronista di Sebenico (Trieste), 3(1895) str. 89–90. — K. Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936, 22–23. — M. Zorić: Rukopisi na talijanskom jeziku u knjižnici Franjevaca konventualaca u Šibeniku. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 13–14(1967) str. 347.
 
Anto Lešić (1993)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

DIVNIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/4884>.